Fotografije: Mario Kučera
Goste se uvijek dočekivalo s malo hiba i travaricom, a težaci su njime znali i vraćati snagu nakon što bi se iscrpili u polju. I danas je tako ali ako ne zađete u kuću mještana nećete doznati za taj običaj, a dobar hib rijetko gdje imate za probati. Jedan od najbolji radi obitelj Mratinić i to već 15 godina po čemu je Poljoprivredni obrt Brojne i najpoznatiji. Sve se radi ručno, smokva kad se osuši, melje se, zatim miješa s travaricom obogaćuje s raznim aromatičnim biljkama među kojima su ružmarin ali i koromač, a kad zatim tako pripremljen hib suši se u lovoru još kojih mjesec – dva.
Gospodin Velimir, rođeni Višanin, poljoprivredom se bavi već posljednjih 20 godina, a njegova priča zapravo počinje s ovcama, dalmatinskim pramenkama, kojih su nekada imali mnogo više, ali zbog nedostatka vremena, smanjili su i kapacitete.
Inače, Vis je najveći proizvođač hiba na svijetu, a razlog je zapravo prilično jednostavan – jer se jedino ovdje i radi! Osim nasada koji broji oko 250 stabala smokve, Velimir ima i sušaru za smokve i hladnjaču i to u prostoru viške vojarne Samogor.
U svemu mu pomaže i supruga Vesna, a lokalci i oni koji često dolazi na Vis već dobro znaju njihovu lokaciju na križanju ceste za Rukavac. Svoj hib prodaju i u drugim hrvatskim gradovima tako da ga možete naći i u Zagrebu, Trogiru, Splitu i Dubrovniku. Uz fenomenalan hib, Mratinići imaju najukusnije voće i povrće tako da smo do njih zapravo došli tako što smo odlučili stati i kupiti lubenicu za slobodno popodne nakon snimanja. Samo što su je rastvorili nožem, osvježavajuć, ljetni miris velike debeljuce odmah nas je omamio. Bez kuckanja, traženja žutih pjega i sličnog, već tehnikom „daj mi da probam pa ću vidjet hoću li uzet“ odlučili smo se za svoj primjerak.
Praktički na odlasku, zabuljili smo se u unutrašnjost njihove drvene kućice koja osim mirisnog voća i povrća skriva domaće proizvode viških proizvođača. Naći ćete tako ovdje desetak proizvođača vina i rakija, teglice marmelade i kapara te razna ulja poput smilja i lavande. Ako nas pitate, idealni „stop“ za nabavu zaliha autohtonih delicija i malih sitnica s Visa vama dragim ljudima na kopnu.
Praktički na odlasku, zabuljili smo se u unutrašnjost njihove drvene kućice koja osim mirisnog voća i povrća skriva domaće proizvode viških proizvođača. Naći ćete tako ovdje desetak proizvođača vina i rakija, teglice marmelade i kapara te razna ulja poput smilja i lavande. Ako nas pitate, idealni „stop“ za nabavu zaliha autohtonih delicija i malih sitnica s Visa vama dragim ljudima na kopnu.
Inače, Velimir se još kao viško dijete potpuno zaljubio u antikvitete posebno iz doba 2. svjetskog rata i ako imate malo vremena rado će vam pokazati svoju zbirku, mali dio koje je izložio na prodajnom mjestu uz cestu. Želja mu je kaže, napraviti muzej koji će odijeliti od dućana i ondje izložiti primjerke koje smatra da ljudi moraju vidjeti. Najzanimljivija nam je bila priča o djelu avionskog krila s nepotpunim serijskim brojem.
„Baš ovaj avion letio je za Mađarsku s deseteročlanom posadom, kad su mu počeli otkazivati motori. Budući da im više nije bilo spasa, odlučili su skočiti, šestorica su se spasila, troje nije, a jednog bilježe kao nestalog. Takve priče zanimljive su mi još od djetinjstva pa sam kontaktirao američku ambasadu, a zatim sam igrom slučaja došao i do originalnih spisa o samoj nesreći i avion“ – rekao nam je Velimir pokazujući stare spise.
Vis ima ogroman potencijal ekološke proizvodnje, a upravo ova obitelj već 20 godina pliva protiv izgovora o tome koliko je teško išta pokrenuti i opstati na tako udaljenom otoku. Ali moguće je! Ako dolazite na Vis, stanice pokraj te drvene kućice za koju se nadamo da smo vam dobro opisali gdje je, kupite koji hib za doma i uvjerite se sami.
www.jutarnji.hr
