Svjetska zdravstvena organizacija navodi da je protivljenje cijepljenju jedna od 10 najvećih prijetnji zdravlju svjetske populacije u 2019. godini. Tim povodom upoznajmo osam znanstvenica čiji je rad pridonio razvoju cjepiva i sprečavanju različitih bolesti.
Lady Mary Wortley Montagu (1689.–1762.) – uvela inokulaciju velikim boginjama
Lady Mary Wortley Montagu uvela je inokulaciju velikim boginjama u zapadnu medicinu. Inokulacija ili variolacija postupak je kojim se udišu umrvljene kraste zaraženih osoba ili unosi virus izravno pod kožu kako bi se stekla imunost. Koristio se u Kini i drugim istočnim državama, a Mary se s postupkom inokulacije srela tijekom putovanja u Tursko Carstvo. Vrativši se u London, znanja stečena u Turskoj prenijela je ostatku medicinske zajednice te među prvima inokulirala svog četverogodišnjeg sina kako bi ga zaštitila od zaraze.
Dr. Anna Wessels Williams (1863.–1954.) – izolirala uzročnika difterije
Zajedno sa svojim kolegom Dr. Parkom, Anna je omogućila izolaciju soja bakterije Corynebacterium diphtheriae. Soj je dobio ime po dvoma znanstvenicima, Park-Williams br. 8, iako se u medicinkom žargonu često koristi samo ime Park8. Izolacija tog soja omogućila je izradu antitoksina koji je doprinio liječenju bolesti.
Dr. Pearl Kendrick (1890– 1980) i dr. Grace Eldering (1900.–1988.) – izumile cjepivo protiv hripavca
Unatoč ograničenim financijskim sredstvima, Eldering i Kendrick istraživale su bolest pod imenom hripavac (ili pertusis). Prije početka kliničkih istraživanja, cjepivo su ispitale na sebi. Godine 1940. cjepivo je bilo spremno za uporabu u SAD-u. Kasnije je povezano s cjepivom protiv difterije i tetanusa u zajedničku vakcinu, poznatu pod skraćenim nazivom DTP.
Dr. Margaret Pittman (1901.–1995.) – otkrila cjepivo protiv Hemophilusa influenze, bakterijskog uzročnika upale pluća ili meningitisa
Poznata kao vrsna bakteriologinja, dr.Pittman svojim je otkrićima pomogla razvoju cjepiva protiv tifusa, kolere i Hemophilusa (na čemu je radila s Kendrick i Eldering). Štoviše, otkrila je i šest vrsta Hemophilusa, od kojih je najznačajni Hemophilus influenze tip b, uzročnik bakterijskih infekcija u djece.
Dr. Isabel Morgan (1911.– 1996.) – doprinijela razvoju cjepiva protiv poliomijelitisa
Četrdesetih godina prošlog stoljeća, dr. Morgan je s timom stručnjaka marljivo proučavala virus poliomijelitisa. Došli su do zaključka kako i inaktivni ili umrtvljeni virus može dovesti do razvoja imunosti u majmuna, a ne samo živi virusi kako se prije vjerovalo. To otkriće pomoglo je Jonasu Salku u razvoju cjepiva protiv poliomijelitisa 1955. godine. Navedeno cjepivo omogućilo je gotovo potpunu eradikaciju dječje paralize, bolesti čiji je glavni uzročnik virus poliomijelitisa.
Dr. Anne Szarewski (1959.–2014.) – omogućila prevenciju karcinoma vrata maternice
Szarewski je sudjelovala u istraživanju koje je pokazalo kako je humani papiloma virus (HPV) jedan od uzročnika karcinoma vrata maternice. Bila je to važna spoznaja koje je omogućila razvoj cjepiva protiv HPV -a i time prevenciju nastanka karcinoma cerviksa u žena diljem svijeta.
Dr. Ruth Bishop – voditeljica tima stručnjaka zaslužnih za sintezu cjepiva protiv rota virusa. (1933 – )
Istraživanja koja je vodila dr. Bishop dovela su do otkrića postojanja rota virusa, uzročnika proljeva u male djece, važnog čimbenika koji doprinosi smrtnosti djece u nerazvijenim zemljama. Njezino otkriće bilo je prijelomno za početak intenzivnog tridesetogodišnjeg rada na sintezi cjepiva. Cjepivo je danas rasprostranjeno u razvijenim zemljama te će uskoro biti dostupno diljem svijeta.
voxfeminae.net
