Mitovi o gradovima: Stolac – Muzej pod vedrim nebom

10 jun
Prema legendi gradnja  Inat ćuprije počinje krajem XVI i početkom XVII stoljeća.  Legenda priča da  je  Gornja ćuprija  napravljena  odmah poslije Donje  ćuprije  u  Stocu. U isto vrijeme Evlija Čelebija piše: ”1658. godine izbio je ponovo ustanak u Anadoliji, pa je Porta preduzela sve mjere da ga uguši. U to vrijeme glavni zapovjednik u Stocu bio je beg koji se morao odazvati sultanu da ide na vojsku. Pokupi beg sve iz Stoca što imade ja glavu, ja snagu i ode na vojnu.
The Inat Cuprija bridge & Hajji Alija Hadzisalihovic Mosque, Stolac, Bosnia and Herzegovina - YouTube
Čim je beg otišao iz Stoca, u Stolac je došao neki Trtak iz Ljubinja i ujutro osvanuo vlast. Premetnuo se s puščetinom kroz Stolac s petnaestak njegovih vojnika čiji je vakat došao. Težak je to vakat kad ima vlast onaj s puškom u ruci i praznom glavom na ramenu. Hodajući po  Stocu na Donjoj ćupriji nađe Isah-Neimara i Ristu kako skidaju skelu. Trtak je tada pozvao Isaha da pravi ćupriju ljepšu od begove, na gornjoj ili sjevernoj strani Stoca. Jest da sila Boga ne moli, ko će praviti fukari ćupriju, ko li čekati bega kad se vrati, a samovolja u Stocu. Gluhovode caruju. Tvrd se komad zalomio. Isah je mislio kad mora više graditi ćupriju da načini nešto da valja, pa će i begu milo biti, a i ja se neću svoga rukodjela stidjeti. Predloži Trtku da napravi ćupriju ko burmu, po burme na suncu, a druga pola u vodi. Trtak neće ni da čuje: Hoću ćupriju koja ima više oka nego begova. Argati počeli jaziti Bregavu, a Isah i Risto u brdo da traže majdan za kamen. Počeli ćupriju, pa gradi, pa pravi, pa pravi i bogami je načiniše. Dok su pravili, smisliše osvetu. Načiniše oka više nego u begove ćuprije, ama svako oko je heravo, ja manje ja više, a u onije s kraja jedna noga dopire do vode, a u onog drugog naslonjena u brdo. Trtak to nije ni primjetio, k’o prazna glava. Slavio je heftu dovršavanje ćuprije, jer osta spomen kad se i on u Stocu pitao. U Anadoliji je završena vojna. Beg s vojskom dođe u Stolac. Isah i Risto da mogu utekli bi pod zemlju. Znaju oni da će beg od svakoga tražiti što je radio. Majstore je sila natjerala, pa što će im beg. Tako su oni razmišljali. Ama pravde nema. Kad je beg vidio ćupriju, odmah na Veliku tepu tupan i telal. Sakupi se narod cijelog Stoca. Misle da će beg kazivati šta je sultan naredio i kako mu je na vojni bilo. Umjesto toga beg poče kažnjavati, sve redom ko je god šta učinio što njemu nije po volji. Pred svijetom beg naruži i nabruči majstore i naredi da im se udare falake. Tako je izgrađena Inat ćuprija. Odavno nema bega ni Trtka, nema ni Isaha  ni  njegovog  majstorluka,  ali  u  Stocu  stoji  stara  ćuprija  čudnog izgleda za oko, ali interesantna i lijepa za dušu.

 

Podgradska ćuprija je prva stolačka ćuprija na koju se dolazi u grad idući iz Mostara. Predpostavlja se da je pravljena početkom XVIII vijeka. Most je bio vrlo lijep i smatran je najljepšim mostom u stolačkoj čaršiji. Bio je vitkog izgleda i gracioznosti. Most je oporavljen 1898. godine, opravkom i  dogradnjom  (proširenjem)  djelimično  je  izgubio  svoju  ljepotu  i eleganciju. Podgradska ćuprija ima dva zasvođena lučna otvora različite veličine koji se oslanjaju na jedan stub u rijeci. Taj različiti raspon i visina lučnih otvora daju mostu osnovni asimetrični oblik. Stub ima trokutasti uzvodni završetak. Ovaj  most  takođe  je  vezan  za  interesantne  objekte  koji  se  nalaze  u njegovom okruženju. Iznad njega nalazi se lijepa panorama starog grada koja djeluje kao kulisa. Oko mosta nalaze se kafane, dućani, mlinica i džamija. 
VIDEO: PRIČA O STOLAČKOM ROMEU I JULIJI: Sarin most svjedoči o tužnoj ljubavi | Hercegovina Press
Kad  čovjek  ulazi  u  čaršiju  preko  tog  mosta  zadivljen  je njegovom čarobnom ljepotom. Ima dosta predanja i legendi, a jedno od tih predanja je o nekom mladiću koji je namjeravao da posjeti Stolac. Prije polaska otac ga je posavjetovao: Pazi sine, kad budeš ulazio u Stolac da ne oslijepiš. Drugo  predanje  govori  o  poznatom  stolačkom  begu  Mehmed-begu Rizvanbegoviću sinu Zulfikar kapetana stolačkog. Mehmed-beg je bio prvi  i  jedini  kapetan  Hutova,  a  Safvet-beg  Bašagić  ubraja  ga  među znamenite Bošnjake i Hercegovce u Turskoj carevini. U narodu je bio poznat kao Hadžibeg ili Hadžun. Bio je naprasite ćudi kao mladić i došao u sukob sa ocem i bratom i pošao u svijet. Čuo je za zemljaka Ahmedpašu Džezara koji je tada vladao u Siriji, zaputi se tamo i stupi u njegovu svitu. Ahmet-paša Džezar imao je presudan uticaj u formiranju Mehmedbegove ličnosti. Ahmed-paša Džezar bio je porijeklom Hercegovac, po mjestu  rođenja  bliski  susjed  Mehmed-bega,  rođen  u  Fatnici,  mjestu između Stoca i Bileće, odlikovao se viteštvom i ratničkim umjećem.Kad je vladar jedne pokrajne u Siriji Ahmed-paša Džezar tražio od svojih oficira  da  mu  izrade  plan  fortifikacija:  kula  i  tvrđava  oko  njegove pokrajne, i obećao velike nagrade. Kad je taj vladar izabrao najbolji plan i pozvao  onoga  koji  ga  je  izgradio  da  ga  nagradi,  pred  njega  je  stao nepoznat čovjek – stranac, i rekao da je on izradio taj plan. –A ti, ko si? – pitao je vladar. Ovaj mu je odgovorio da je iz jedne daleke zemlje, da je iz Hercegovine, da je iz Stoca. Vladar mu nije vjerovao i stao je da mu postavlja pitanja: Koja rijeka teče kroz Stolac? – Bregava! – odgovorio je Stočanin. – Šta ima na lijevoj obali Bregave gdje ona izlazi iz Stoca? – ima jedna  stara  smokva!  –  Ima  li  na  toj  staroj  smokvi  jedna  grana koja ide ustranu?  –  pitao  je  vladar.  –  Ima  –  odgovorio  je  Stočanin.  – Ljuljaju li se djeca o toj grani? – Ljuljaju! – I ja sam se ljuljao kad sam bio dijete. Vjerijem ti da si iz Stoca. Iz Stoca sam i ja. I ovo ti mogu reći: Ti si izradio najbolji plan, ti si pametniji i od mene. Daću ti nagradu i narediti da te odmah istjeraju iz moje zemlje. Ne možemo nas dvojica – s one grane, u istoj zemlji. Ko se ondje zaljulja daleko skoči! Ova legenda nastala je, kažu stari Stočani, pored Podgradske ćuprije na smokvi koja je nikla iz starih zidina ćuprije.

 

Ćuprija Sare Kašiković (Djevojačka ćuprija) nalazi se na desnom kraku Bregave iznad Inat ćuprije, idući prema Begovini. Most je na jedan svod čiji  je  luk  segmentan,  sličan  polukrug.  Građen  je  od  poluobrađenog kamena i izveden ustaljenim formama domaćeg graditeljstva. Sa južne  nizvodne strane nalazi se ugrađena ploča na kojoj s ćirilskim natpisom piše  da  je  most  Sare  Kašikovića  pravljen  1896.  godine.  Sa  sjeverne uzvodne  strane  nalazi  se  čuvena  plaža  Kreševac.  Most  je  privatno vlasništvo kojim se ide preko Bregave u baštu. Ovaj most napravljen je pored hotel ”Evrope”, a vlasnica je bila Sara Kašiković.   

Picture

Legenda govori: Zaljubila se Sara u svog komšiju Salku koji je stanovao na drugoj lijevoj strani obale. Čuo otac Sarin da mu se kćerka zaljubila u inovjerca i udade je na silu za drugoga. Sara je kasnije uspjela u životu kao ugostitelj i snalažljiva žena i napravi na onom mjestu gdje se sastajala sa Salkom ugostiteljski objekat kome dade ime hotel ”Evropa”. Hotel je imao visoko potkrovlje sa dvije sobe i dva mala prozora sa kojih je Sara uvijek gledala na drugu stranu obale i čeznula za Salkom. Jednog dana, dok je gledala sa prozora, dosjeti se da bi trebala da napravi i ćupriju na pomen svojoj velikoj  ljubavi  Salki.  Što  je  sanjala  to  je  i  odsanjala.  I  tako  nastade Djevojačka ćuprija. Na ovom mjestu i danas se mogu vidjeti zaljubljeni parovi kako gledaju u rijeku Bregavu. Tako i danas kruže legende o najljepšim ćuprijama u Stocu, a trajaće dok god bude Stočana i Stoca.

/stolac-muzej-pod-vedrim-nebom.weebly.com/
(Visited 19 times, 2 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments