Milan Bajić-” Nema izgovora, treba učiti na svojim greškama”

8 apr

Naš sagovornik je  Milan Bajić,  student IV godine montaže na Akademiji umjetnosti u Banjoj Luci. Profesionalno se bavi snimanjem i montažom. U nastavku otkrivamo nešto više o njegovim hobijima, kako je tekao njegov poslovni put te koje savjete ima za mlade ljude koji su nesigurni po pitanju svog uspjeha i budućnosti. 

Kako započinje tvoje interesovanje za snimanje i montažu?

Započeo sam sa kamerom GoPro Hero 1 još u srednjoj školi. Tada smo brat i ja odlučili da kupimo kameru te sam počeo da snimam putovanja na koja smo išli. Ubrzo je došlo vrijeme da se upišem na fakultet. Čim sam čuo da postoji taj smjer krenuo sam da se informišem oko upisa fakulteta. Dugo sam  skupljao pare da kupim Canon 80D, sa njim sam krenuo fotkati i snimati. Kako sam sve više učio i radio samim tim sam počeo da ulažem  u kvalitetniju opremu pa je i moj rad postao ozbiljniji.

Učestvovao si u stvaranju lokalnih projekata BL Soul i Banjalucki Bl. Kako je bilo raditi na njima?

BL Soul je nešto na šta sam ja jako ponosan. To je jedan od projekata u kojima sam maksimalno uživao. Snimanje je trajalo danima ali je bilo veoma zanimljivo raditi sa svim tim ljudima. Obično radim samostalno ali sam na ovom projektu sarađivao sa Darkom Savićem, energije su se poklopile i zaista mislim da je ispalo jako dobro. Mi smo znali od 6 ujutru do 21h naveče da snimamo, svaki sat sa različitim ljudima.
Takođe, Banjalučki Bl je isto jedan projekat u kom sam učestvovao. Sjajna priča, u kojoj sam bio jedan od snimatelja .

Kakvi su ti poslovni planovi?

Trenutno radim na jednom projektu za Red Bull. Već je gotovo oko 80% snimanja. Sarađujem opet sa Darkom, uspjeli smo da spojimo skijanje i kajak. Snimanje se odvija na Jahorini jer tamo postoji i jezero. Mislim da će to biti jedan od mojih najboljih projekta.

Šta je najviše pomoglo tvom učenju i radu?

Na fakultetu sam naučio da sagledavam stvari iz različitih uglova, da promišljam i analiziram. Meni je fakultet bitna stvar jer sam se povezao sa ljudima iz struke. Mislim da je dobro biti u okruženju  ljudi od kojih možeš da učiš i dobiješ savjet. Kroz fakultet sazrijevaš u profesionalca. Mada, mnoge stvari sam naučio samostalno, jer znam šta hoću i kako da to ostvarim. Fakultet je tu da te pogura ali ukoliko ti ne želiš da preuzmeš inicijativu, neće to niko uraditi za tebe.

Pored profesionalnog rada, postižeš i dobre rezultate u svojim hobijima. Kako spajaš hobije i posao?

U procesu sam polaganja za instruktora skijanja. Pored toga, volim i bordati, to sam započeo prije 3 godine. Break dance je još jedan u nizu mojih hobija. To je moja ljubav od malena. Kad sam krenuo nije bilo gdje da se trenira, organizovano je bilo samo u okviru manifestacije,  jedan mjesec u godini i tad sam odlazio na treninge.  Poslije sam se organizovao sa poznanicima samostalno, tako da se i dalje time bavim kad god mogu, kad ne putujem.

Moja želja je da se profilišem kao ektremni snimatelj.  To bi značilo da bih volio  da radim neka ekstremnija, zahtjevnija snimanja, poput onih pod vodom ili na planinama.

Kada počinješ aktivno da putuješ?

Odlazak na Work and Travel program u Americi je imao za cilj da proputujem po Americi. Tamo sam vrlo brzo ostvario saradnju sa agencijom koja vodi studente na putovanja. Sa njima sam išao svake sedmice na neko putovanje i kada sam im pokazao video koji sam napravio bili su oduševljeni. Imao sam komplikacije, nisam mogao svuda da idem jer je meni trebala viza za određene zemlje. Zvali su me čak i nakon mog odlaska iz Amerike, međutim u tom je počela pandemija tako da to još nismo uspjeli da realizujemo.

Ubrzo nakon toga me je kontaktirao Robert jer je čuo za moj rad. Išli smo prvo u Tursku, tamo smo se super proveli i isprobali razne aktivnosti, od jahanja do vožnje u balonima.  Kad smo se vratili dobili smo ideju za Pakistan. Poslije toga -Meksiko koji je prelijep, sjajno turističko mjesto. Dobro smo se uklopili, zaista su nam putovanja opuštena, bez stresa. Imamo planove i u narednom periodu za Egipat, čak i Afriku pa se nadam  da ćemo uspjeti to i realizovati. Takođe, imam u planu da zajedno sa Robertom  napravim  videe koji bi promovisali turističke atrakcije po BiH.

Možeš li nam ispričati neku zanimljivost ili anegdotu sa putovanja?

Obično putujemo couchsurfingom i to nam omogućava da upoznamo lokalce kao i kulturu mjesta koje obilazimo. U jednom dijelu Pakistana koje smo mi obilazili, žene  obično stalno borave u kući  i ne izlaze. Tamo smo upoznali ženu koja vozi motor i putuje.  Ona nam je pričala  svoje iskustvo, kako je nailazila na mnogo osuda, odbacivanja od porodice i generalno, koliko su pravila života stroga. Zbog takvih priča nastojali smo da videi  budu kao emisije, kako bi što bolje dočarale život u različitim krajevima.

Za kraj, šta je tvoj savjet i poruka mladim ljudima?

Smatram da treba biti disciplinovan i organizovan. Potrebno je raditi  sa većim produkcijama, čak i volonterski, kako bi prikupili što više znanja i informacija. Snimanje je poprilično kompleksno tako da je potrebno mnogo znanja i iskustva. Vjerujem da je tako i za mnoga druga zanimanja. Nema izgovora, samo praksa i vježba. Potrebno je stalno pokušavati i učiti na svojim greškama.

Takođe, smatram da ima budućnosti za mlade u BiH. Možeš uspjeti ukoliko želiš da radiš i da se trudiš. To je jedna od tema koju želim da iskoristim i u svom diplomskom radu. Nakon Pakistana sam shvatio koliko je ovdje dobro.  Ljudi u Pakistanu jedva da mogu preći granicu. Mi ovdje imamo mnogo mogućnosti koje treba iskoristiti.

 

Autorica članka: Anja Vidović

(Visited 120 times, 3 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments