Lana Pudar je plivačica koja je sa svojih 15 godina upisana u historiju bh. sporta

13 apr

Već nekoliko tjedana pozitivna sportska priča iz Mostara u fokusu je brojnih medija budući da donosi nevjerojatno inspirativnu priču o upornosti, timskom radu i snažnoj želji za uspjehom.

Lana Pudar članica je plivačkog kluba ‘Orka Mostar’, ide u 9. razred ‘JU VI. osnovne škole’ u Mostaru i prije nešto više od dva tjedna je svojim rezultatom na plivačkom meetingu u Beogradu oduševila sportski svijet.

Naime, Lana je tada isplivala A olimpijsku normu u disciplini 100 metara delfin, ostvarila i najbolji rezultat u bh.plivanju te je njeno vrijeme drugo najbolje u ovoj godini na svjetskoj razini.

Njena priča potaknula je i razgovor o izgradnji olimpijskog bazena u Mostaru, budući da trenutno Lana, iako ima sjajan tim trenera s kojima se povezanost vidi već na prvom susretu, trenira na bazenu koji svojoj veličinom nije odgovarajući disciplini u kojoj se natječe, što njihov uspjeh čini još više posebnim.

Lana nam je otkrila kako usklađuje sve obveze, započinje jutro, ali i što bi preporučila svim djevojakama svoje dobi koje žele ostvariti svoje snove.

Koje su tri stvari koje uvijek napraviš ujutro?

Prvo obavim ličnu higijenu. Nakon toga doručkujem. Ako imam rani jutarnji trening onda su to pahuljice ili neka lagana kaša, a ako nemam jutarnji trening onda je doručak malo obimniji. Uglavnom, moji jutarnji obroci moraju da sadrže složene ugljene hidrate, proteine, kao i esencijalne masti kako bi mogla izdržati sve napore koje imam tokom dana. Jer doručak je ipak najvažniji obrok u danu i on mora biti kvalitetan. Također, odmah ujutro krenem da konzumiram vodu, jer voda je ključna za dobro zdravlje i visoku razinu energije koja mi je potrebna tijekom dana i za sve napore koji me očekuju.Treću stvar koju uradim ujutro je najčešće vezana za moje školske obaveze, pa često znam ponoviti neke lekcije koje sam prethodnog dana učila.

Kako izgleda jedan tvoj dan?

Ustajanje u 06:00 sati, doručak, trening od 07:00h do 08:30h. Odlazak u školu, gdje budem do 12:30h otprilike. Onda dođem kući nešto jedem, malo se odmorim, i imam kondiconi trening oko 14:00 sati. Potom imam drugi trening u vodi koji traje od 16:00 do 18:00 sati. Kada se vratim kući sa treninga malo se odmorim večeram i onda završavam svoje školske obaveze.

Kako se rodila tvoja ljubav prema ovom sportu?

Iskreno, sasvim slučajno. Roditelji su me upisali u školu plivanja da naučim plivati, jer su preko ljeta planirali ići na more sa mnom i s bratom. Već nakon par treninga treneri su rekli mojim roditeljima da ću se ja vrlo kratko zadržati u školi plivanja i da me planiraju prebaciti u klub. U međuvremenu meni se svidjelo plivanje, zavoljela sam društvo, trenere, klub i tako je to krenulo.

Kako izgleda jedan tvoj trening i što je još potrebno napraviti kako bi imala još bolje uvjete za razvoj i napredak?

O treninzima se brinu moji treneri i oni su zaduženi za taj dio. Treninzi su raznovrsni i dosta teški, ali tako mora da bude ako želim da napredujem. Sigurno da bi napredovala još više kada bi se u Mostaru izgradio olimpijski bazen i kada ne bi bila prisiljena boraviti van grada puno vremena na pripremama. Ali opet i to ima svoju draž i dodatni mi je motiv i izazov to što u našem gradu nemamo zatvoreni olimpijski bazen, da pravim što bolje rezultate. Time dokazujem da ništa nije nemoguće, te da uz pravilan rad i vjeru u sebe sve mogu postići, pa i nadoknaditi lošije infrastrukturalne uvjete u kojima radim.

Pred tobom je i put na Olimpijadu što nosi dozu uzbuđenja, zabave, ali i stresa. Kakve su bile tvoje prve reakcije na ovaj rezultat i kako će teći tvoje pripreme?

Ma osjećaj bio fenomenalan i još uvijek je. Polako i sama postajem svjesna kakav smo rezultat ja i moji treneri napravili i samim tim to me čini još ponosnijom. Pripreme će sasvim sigurno biti vrlo teške, ali o tome će se brinuti i razmišljati moji treneri. Moje će biti da dam sve od sebe i da ispunim sve ono što treneri stave pred mene.

Planiramo da dosta vremena provedemo van države u najboljim svjetskim plivačkim kompleksima, jer pored Olimpijskih igara u Tokiju preda mnom je i seniorsko prvenstvo Evrope u petom mjesecu i juniorsko prvenstvo Evrope početkom sedmog mjeseca. Sigurno niti jedno od ovih takmičenja ne mislimo posjetiti turistički, već ćemo na svakom od ovih takmičenja pokušati dati svoj maksimum i samim tim dobar rezultat neće izostati.

Organizacija je za tvoj svakodnevni tempo ključna. Kako uspijevaš organizirati sportske, školske i privatne obveze?

To ne bi mogla sama da nemam pomoć prije svega svoje porodice, pa onda svojih trenera, razrednice, nastavnika i mojih prijatelja. Tako da se uz dobru organizaciju sve može postići.

Podrška obitelji itekako je važna za svaki uspjeh. Koji je savjet ili vještina koju si naučila od roditelja?

Najvažniji savjeti od mojih roditelja koje sam dobila i zapamtila su da nikada ne odustajem kada naiđem na prepreke i da budem uporna i istrajna šta god da radim i čime god da se bavim. Inače kako i dolazim iz sportske porodice, oni imaju veliko razumijevanje za moje sportske obaveze i odlično znaju kako da mi pomognu i olakšaju moje svakodnevno funkcionisanje.

Koje su vrijednosti koje po tebi mora imati dobra sportašica?

Iste one vrijednosti kakve imaju i muškarci. Tu nema nikakve razlike. Težak i mukotrpan rad, disciplina, organizovanost, jak karakter su vrijednosti koje su univerzalne za sve koji se bave sportom.

Vjerujem da si se u svojoj karijeri već susrela i s nekim neuspjehom. Kako se nosiš s njim i što ti pomaže da zadržiš motivaciju?

Uspjeh i neuspjeh sastavni su dio života sportaša. Moji treneri i moji roditelji su mi davno objasnili da su neuspjeh i poraz sastavni dio sporta i da ako se desi neki poraz ili loš rezultat, to prihvatim na pravi način i iz toga izađem još jača. Ja vjerujem u sebe i u svoje sposobnosti, tako da zaista nemam problem sa tim kako da se motivišem nakon nekog rezultata koji me ne zadovolji.

Što ti pomaže da zadržiš samopouzdanje, kako karijerno, tako i privatno?

Prije svega vjera u sebe i svoje sposobnosti. Ali isto tako i moji roditelji i moj brat, koji su mi najveća podrška u mom životu.

Koji je najveći benefit koji ti donosi sport?

Pored uspjeha koje ostvarujem, moje najveće bogatstvo su moji prijatelji, koje ne bi upoznala da se ne bavim sportom, odnosno plivanjem. Isto tako putovanja i upoznavanje novih zemalja, krajeva, ljudi i kultura, nešto je što mi puno znači i što me ispunjava.

Najljepša uspomena u 2021.godini?

12.03.2021. je dan kada sam isplivala A olimpijsku normu i to je nešto što je obilježilo dosadašnji period u ovoj godini, i sigurno je dan koji ću uvijek s posebnim emocijama nositi u svom srcu.

Svojom pričom utječeš i na brojne buduće generacije. Što bi preporučila svakoj 15-godišnjakinji koja još uvijek nije sigurna što je njena strast i nema hrabrosti okušati se u nečemu novom?

Ne bi željela da zvuči kao neki kliše, ali zaista bi im poručila da vjeruju u sebe, da rade na sebi i onda ništa nije nedostižno i nemoguće. Ako će nekome ovaj moj rezultat biti nadahnuće i motiv da se suoči sa svojim strahovima i da proba nešto novo u svom životu, onda će mi biti drago i bit ću ponosna što sam i na taj način pozitivno utjecala na mlade ljude.

/bonjour.ba/

 

(Visited 62 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments