“Kako sam pobijedila strah i objavila tri knjige”-Nermina Latić-Ćehić

10 apr

Početna — Kar!ke

Svaki put kada bih čitala neku knjigu, tamo negdje u dubini mene tinjala je nada da ću jednog dana doživjeti da ljudi čitaju moje knjige. Dala bih svojoj mašti na volju, a onda bih gasila tu nadu u sebi.

Ugostitelj sam po struci. Nikad naglas nisam izgovorila rečenicu: „Ja pišem.“ Plašila sam se da to nekome kažem. Osjetila bih strah samo pri pomisli da otkrijem želju koja je postala dio mene, mojih snova. Silno sam željela da postanem autorica. Puno puta sam pročitala rečenicu da čovjek uči dok je živ. Trebalo je najprije da naučim kako savladati strah.

Bilo je potrebno usuditi se. To sam i učinila.
Pisanje moje prve knjige, autobiografije pod nazivom „Nepozvan gost“, počelo je 2009. godine. Od tada sam zapisivala svaku proživljenu emociju ili trenutak koji me nečim nadahnuo. Moja ljubav prema pisanju je neopisiva. To je bistri potok koji uvijek žubori.

U martu 2020. godine napisala sam priču pod nazivom „Ljubav u doba korone“. Jedna bliska osoba bila je oduševljena tom pričom. To je ono što mi je bilo potrebno. Pokrenulo me, motivisalo me, dalo mi snage da nastavim. U roman sam utkala doživljaje osoba koje su mi veoma drage. Nije mi to bilo teško jer rado slušam svoje prijatelje. .

Početak pandemije. Puno vremena sam tada provodila sa svojim bratom. Bodrio me i nekako u meni gasio sve one nemire koji bi se javili. Dogovorio mi je susret s jednim autorom. Ne znam kako ide postupak izdavanja knjige. Priznajem da sam uplašena. Nije me brinula tematika moje knjige, već moja biografija. Ugostitelj po struci je napisala knjigu. Nešto bi mi tada zapelo u grlu, nestalo bi glasa. Strah. Međutim, sve je prošlo bolje nego što sam očekivala. Ništa od onoga što sam pomislila nije se desilo. Dobila sam pohvalu za svoj tekst. Autor Amir Sijamhodžić istakao je moj talenat. To mi je trebalo, zaista mi je godilo.

U svojim očima sam tog trenutka postala drugačija, samouvjerenija. Nestalo je moje nesigurnosti koja me često sprječavala i odvodila u neke tamne ulice mojih nesigurnosti. Njih sam ostavila iza sebe i krenula naprijed.

Moji prvi koraci vodili su do ponavljanja gradiva – do Rječnika bosanskoga jezika, Pravopisa bosanskoga jezika. Upisala sam srednju školu. Vrijedno sam radila svakog dana iščitavajući sve svoje prethodne tekstove i dovršavajući svoju knjigu. Ubrzo je u moja slabašna jedra zapuhao jaki vjetar.

Za samo pet mjeseci objavila sam tri knjige.
Završila sam kurs emocionalne pismenosti u Udruženju „Most“ iz Mostara. Oduvijek sam voljela fotografiju pa sam ubrzo upisala i kurs fotografije. Položila, a između svega toga završila sam i jedanaest seminara na temu psihologije.

Plašila sam se prvog susreta s recenzentima. Tog dana sam saznala da sam jedna od rijetkih žena ovdje koja se usudila pisati o slabosti ljudi, o ljubavi, ali onoj nesrećnoj. Knjiga prikazuje život u prepletenoj paukovoj mreži, istinu o današnjem načinu življenja. Ono o čemu se ćuti. O onome što se gura pod tepih. Hej, doktor docent uporedi domaćicu s velikim Lavom Nikolajevičem Tolstojom. Nisam mogla da zaustavim te suze koje su krenule. Bile su to radosnice. Bile su kruna svega onoga što sam radila, trudila se, odricala. Bile su one dokaz svih neprospavanih noći, jutara koja su dolazila i nagovještavala dug, naporan dan.

Ne žalim. Usudila sam se i uspjela.

„Hod u pakao“ izlazi 3. septembra 2020. godine. Promocija moje knjige. Ganuta sam odazivom ljudi, poznatih, dragih, ali i nekih novih. Tu su, u ovoj prostoriji zbog moje knjige. Gledam i zapažam kako upijaju svaku izgovorenu riječ. Čitajući neke dijelove knjige, podižem pogled i vidim suze u očima mnogih. Priča je istinita. Na papir sam prenijela istinu o jednoj ženi i njenoj slabosti. Svi žele doći do knjige. Moja knjiga počinje svoje putovanje po Bosni i Hercegovini, a nedugo zatim odlazi i van naše domovine.

Među nama žive ljudi gladni ljubavi, a istom se vrlo često ne smiju hraniti. Ponekad za ženu odustati znači (pre)živjeti.“ – iz knjige „Hod u pakao“.

Hod u pakao“ i „preŽIVJELA“ su djela koja su nastala prema stvarnim događajima čije su sudbine bile tragične. U njima sam opisala ljubav i sve ono što ona sa sobom nosi. I bol i sreću. One su i poziv da žena pokaže snagu koju ima. One otkrivaju koliko je ženama potrebna pažnja, razumijevanje i taj osjećaj da su voljene.

Prije promocije druge knjige već sam radila na trećoj knjizi pod nazivom „Žena“.
U Bosni se nekad kćerkama pri udaji govorilo: „Gdje ti je dom, tu ti je grob.“ Bilo je jako teško ispisati knjigu i obuhvatiti sve uloge koje žena ima. Pomogao mi je kolega Jasmin Delić. Većina knjige govori o duhovnom stanju i potrebama žene, koja je s razlogom načinjena baš od rebra. Upravo da bi bila voljena a nikako gažena. Slabost svakog muškarca treba da bude u ženi, ali ne bilo kojoj nego onoj voljenoj. Žena u islamu ima veliku ulogu, kao žena, kćerka, majka.

Tako je krenuo i projekt „Women for women“, a prodajom knjiga pomažemo samohrane majke, djecu bez roditeljske skrbi te oboljele. To me ispunjava. Nadam se da ću moći još više doprinijeti tim ženama svojim radom.

„Jer ona je preživjela sa osmijehom na licu šamar života.“ – iz knjige „preŽIVJELA”.

/karike.ba/

(Visited 56 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments