Kako neverbalno komuniciramo?

27 feb

Svaki put kad nekome pošaljemo verbalnu poruku, šaljemo i neverbalnu.
Sve što kažemo popraćeno je neverbalnim signalima koje šaljemo.
Neverbalna komunikacija uključuje pokrete tijela, intonaciju ili isticanje koje dajemo riječima, izrazima lica, fizičkom distancom sagovornika, stilom odijevanja i još mnogo toga.Saznajte kako neverbalno komunicirati i olakšajte sebi život.

Kako neverbalno komuniciramo?

Naša tijela su rijetko mirna. Neprestano pokrećemo ruke, noge, oči i glavu.
Naši se izrazi lica mijenjaju, trzamo se licem, dodirujemo nos,
provlačimo ruke kroz kosu i radimo mnoge druge stvari svjesno ili nesvjesno.
Ono što se zapravo događa je da naša tijela govore.
Pokreti koje izražavamo izražavaju ono što osjećamo i o čemu razmišljamo.
Gestikulacija i položaj tijela daju živopisne poruke. Bilo da su planirani
ili ne, oni šalju jasne signale, koji se mogu primiti i protumačiti.

Kako to da svi možemo slati neverbalne signale?
Obzirom na usložnjenost same neverbalne komunikacije i činjenicu da je uveliko kontroliše naša svijest, a kada i želimo neki neverbalni znak sakriti teško nam ide, dokaz su da svako od nas htio to ili ne, neverbalno komunicira.
Toliko je mnogo različitih neverbalnih znakova da možemo reći kako na dnevnoj bazi više upotrebljavamo neverbalnu nego verbalnu komunikaciju. Neki od elemenata neverbalne komunikacije su: izrazi lica, gestikulacija, stav, komunikacija kroz izgled, glas, orijentacija i govor tijela, ali i mnogu drugi.

Izrazi lica
Gledajući naše izraze lica, ljudi mogu procijeniti jesmo li sretni, tužni ili nas nešto boli i što mislimo o nekoj temi.Izrazima lica možemo otkriti je li nekome drago što nas vidi, jesmo li ljuti na nekoga ili se slažemo s onim što on/ona misli. Najčešće korišteni signal je osmijeh, što znači da smo sretni i da ne mislimo zlo sagovorniku.
U poslovnoj komunikaciji osmijeh opušta sagovornika i stvara prijateljsku atmosferu.
Na licu se osim osmijeha može pročitati iznenađenje, bilo ugodno ili neugodno, razočaranje, čuđenje, ravnodušnost, simpatija, prezir, sažaljenje i saosjećanje.

Kontakt pogledom i očima
Kontakt očima (pogled) ukazuje na želju za komunikacijom i pokazuje prijateljstvo.
Ukoliko on izostane ili osoba izbjegava da vas pogleda u oči, to može ukazivati ​​na nesviđanje ili nezainteresiranost, ali u kombinaciji sa drugim neverbalnim znakovima i na laž. Brzi pokret očima ukazuje na to da je osoba uznemirena ili je u situaciji iz koje želi pobjeći.Kolutanje očima ukazuje na ravnodušnost. Oboren pogled ukazuje na umor i loše raspoloženje. Osoba koja je zaista iznenađena onim što kažemo pogledat će ravno u oči.
Kontakt očima treba biti umjeren, jer se na taj način doživljava kao naklonost i prijateljstvo.Ako je kontakt očima rijedak ili nesiguran, sagovornik može pomisliti da razgovor s njim nije zanimljiv, da nešto skrivamo ili smo nervozni.

Gestikulacija – upotreba ruku i nogu

Česti pokreti i gestikulacije koje prate verbalnu komunikaciju, doživljavaju se kao pozitivna pojava, dok njihovo odsustvo ima negativan učinak. Opušteni, nježni i otvoreni pokreti ruku također se gledaju kao pozitivni.Neočekivani pokreti, grčevite i stisnute šake ne smatraju se dobronamjernima. Gestikulacija nam pomaže da razumijemo poruku, da pokretima opišemo nešto što govorimo, naglasimo nešto što je važno, podignemo kažiprst, privučemo i zadržimo pažnju sagovornika itd.
Savijanje prstiju i udaranje o stol, kao i igranje malim predmetima ili pak lupanje nogama ukazuju na nervozu i napetost. Česta promjena položaja stopala pokazuje anksioznost i dosadu, kao i igranje olovkom znak nepažnje. Prekrižene ruke ukazuju na distanciranje od sagovornika i odbrambeni stav, odaju dojam da iz nekog razloga niste raspoloženi za komunikaciju.

Stav – položaj tijela
Stav osobe može prenijeti razne poruke, poput energije i umora, interesa i dosade, odobravanja i odbijanja,  zabrinutosti i povjerenja. Uspravno hodanje, stajanje ili sjedenje odaje dojam osobe koja je snažna i samopouzdana, dok pogrbljena ukazuje na slabost i manju važnost određene osobe.

Glas – vokalni izraz
Kada razgovaramo s nekim, glasom prenosimo mnogo više od samih riječi.
Jačina zvuka – Ljudi koji govore glasnije obično se doživljavaju kao samouvjereni, prodorni i uticajni u odnosu na one koji govore tiho. Jačinu zvuka obično bi trebalo mijenjati ovisno o tome želimo li naglasiti određene riječi i rečenice ili unijeti dinamiku u naš govor. Dinamika glasa odnosi se na brzinu govora. Obično ljude koji brzo govore smatramo dinamičnima, one koji prebrzo govore nervoznim.
Umjereni govor karakterističan je za stabilne i promišljene ljude, dok prespor govor smatra nevoljnim i flegmatičnim. S intonacijom glasa ljudi nam govore je li njihov ton ironičan, smiješan, prijeteći, nesiguran ili upitan. Akcenat je način izgovaranja riječi, karakterističan za određeno podneblje. Različiti uzdasi i izdisaji mogu izdati umor.

Orijentacija tijela
Način na koji se ljudi fizički ophode s drugima smatra se orijentacijom tijela, kao što vam neko recimo priđe i sjedne pored nas.Suprotno je kad neko sjedi preko puta nas. Naginjanje prema drugoj osobi smatra se ili naklonošću ili prijetnjom ulaska u lični
prostor osobe. Fizička udaljenost između vas i nekoga drugog može izraziti nesklonost ili netrpeljivost.

/yep.ba/

 

(Visited 86 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments