Kako je nastala kaligrafija

17 maj

Kaligrafija spaja umjetnost i pisanje jer za cilj ima da slovima da umjetničku formu kroz određeni stil pisanja, pa u nastavku pročitajte sve o njoj – kako, gdje i zašto je nastala, pa sve do toga za šta se danas koristi.

Umjetnost lijepog pisanja obuhvata kako obične ručne zapise, tako i umjetnička djela koja su napisana ovom drevnom vještinom; jer se postizanje savršene estetske uravnoteženosti oduvijek jako cijenilo.

Prednosti umjetnosti za razvoj djeteta su brojne, pa ne čudi što roditelji podržavaju svoje mališane kada odluče da ‘nauče lijepo da pišu’.

Za kaligrafiju se koriste različite vrste alata, a slova se pišu na pergamentu, papirusu i papiru. Ona vodi daleko porijeklo iz istočnjačkih zemalja, a sve detalje o istoriji kaligrafije saznajte u daljem tekstu.

Gdje i kada je nastala kaligrafija?

Jedna od najznačajnijih tvorevina čovječanstva je pismo, zato što važne istorijske tekstove možemo pročitati; a još od samih početaka tadašnji kaligrafi su se trudili da slovne znake učine primamljivijim za glavnu funkciju koja je bila prenošenje informacija.

Čuveni majstori kaligrafske vještine su persijski, islamski ali i zapadnjački kaligrafi.

Prema nezvaničnim podacima, najstariji oblici kaligrafije nastali su oko 4000 godina prije nove ere, i to u drevnoj Kini. Oni su nastali rezbarenjem znakova u ovnove rogove ili kornjačine oklope, a kao rezultat spoja slikarstva i potrebe za komunikacijom.

U Kini su takođe prvi počeli da koriste četkicu za pisanje znakova na tvdim površinama, i to između 11. i 14. vijeka prije nove ere, a najstariji kaligrafski karakteri koji su do dana današnjeg očuvani upisani su u metalne ploče oko 200 godina prije nove ere.

Pored kineske, za razvoj ove vještine bile su bitne i sljedeće vrste kaligrafije:

Istočnoazijska kaligrafija
U ovoj kaligrafiji često se koriste četkice za mastilo pri pisanju kineskih znakova, i ona spada u najvažnije umjetnosti i najprefinjenije forme slikanja istočne Azije.

Takođe, uticala je na nastanak monohromatičnog slikanja Suibokua, kao i na druge stilove umjetnosti, uključujući stil slikanja koji je u potpunosti zasnovan na kaligrafiji – sumije.

Indijska kaligrafija
Indijsku kaligrafiju karakteriše ogroman religiozni uticaj, a njeno bogato nasljeđe nastaje usljed nedostatka modernih slikarskih tehnologija.

Najbolji primjer je Sveta knjiga Sikha (religije) koja je tradicionalno bila ručno pisana.

Tibetanska kaligrafija
Kaligrafija predstavlja centralni dio tibetanske kulture, a rukopis je izdveden iz indijskih pisanih dokumenata.

Religijska mjesta bila su od značajna za razvoj kaligrafije i nekada su tibetanski kaligrafi koristili četke za pisanje, dok se danas služe olovkama i flomasterima.

Persijska kaligrafija
Kaligrafija se u Persiji razvija još prije nastanka islamske vjere, jer su u Zoroastrijanizmu ljepota i čitkost bili nagrađivani.

Glavni tipovi persijske kaligrafije su “nastalik”, “šekasteh-nastalik” i “Nagaši-kat”.

Islamska kaligrafija
Kaligrafija je ya muslimane bila vidljivo izražavanje najveće umjetnosti od svih, i širila se uporedo sa islamskom religijom i arapskim jezikom.

Ovo je obožavana forma islamske umjetnosti jer omogućava vezu između jezika muslimana i religije Islama.

Razvoj kaligrafije zapadnog svijeta
U zapadnu kaligrafiju pripada i naša, a ona koristi fonetsko pismo koje karakteriše princip – jedan glas, jedan slovni znak.

U njoj su zastupljene kako ćirilica, tako i latinica, a za razvoj kaligrafije zapadnog svijeta najviše su zaslužni manastiri u kojima su obrazovani monasi prepisivali stare rukopise i tako ih umnožavali.

Iz perioda rimske imperije potiču brojna pisma od kojih neka čak i danas koristimo, kao što su rimska kapitala, rustika i uncijal; dok je za vrijeme vladavine Karla Velikog nastalo pismo pod imenom karolina.

Karolina je u renesansi kaligrafima bila inspiracija za nova značajna pisma kao što su humanistički minuskul i kurziv, koje takođe danas koristimo.

Oživljavanje zapadne kaligrafije
Početkom 11. vijeka štampanje postaje sve prisutnije, pa ručno pisane i ručno ukrašavane knjige postaju prava rijetkost. Ali, krajem 19. vijeka Vilijam Moris oživljava ovaj tip kaligrafije.

Njegova estetika je uticala na brojne kaligrafe, a tu spada i Edvard Džonston koji je osmislio svoj jedinstven stil potpuno zaoštrenog rukopisa nakon proučavanja desetovekovnih rukopisa.

Uporedo sa Džonstonom, i Austrijanac Rudolf Laris je objavio šest knjiga o rukopisima i one su dosta uticale na njemačke kaligrafe koji tada nisu odustali od upotrebe gotskog rukopisa koji ostavio jak uticaj na njihove stilove.

Za šta se kaligrafija danas koristi?
Iako vještinom lijepog pisanja danas ne može da se pohvali veliki broj ljudi, kaligrafija se i danas koristi jer je digitalna era dosta olakšala stvari.

Modernu kaligrafiju bismo mogli da definišemo kao umjetnost davanja forme slovnim znacima na virtuozna način i mnogi je koriste za izradu čestitki, pozivnica, pravnih dokumenata, vizit karti kao i brojnih drugih načina prezentacije.

Pisane forme su danas postale dostra apstraktnije, pa je područje djelovanja umjetnosti lijepog pisanja više od literalne reprodukcije istorijskih i religioznih tekstova.

/cdm.me/

(Visited 215 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on google
Google

Comments