Kako je čovječanstvo postalo rob satovima: Koncept vremena nije uvijek bio isti

20 nov

Prije hiljadu godina ljudi su živjeli bez satova, tako da je doslovno postojalo vrijeme prije vremena, a za određivanje su korištene metafore.

U srednjovjekovnoj Engleskoj, na primjer, imali su mjeru vremena koja se zvala “Pater Noster Whyle”, što je bilo vrijeme potrebno za izgovaranje molitve Oče naš.

Dakle, kakav je bio život bez satova i koliko su satovi promijenili način na koji vidimo sebe i svijet?

Sve do kasnog srednjeg vijeka ljudi nisu o vremenu razmišljali kao o nečemu što je odvojeno od poslova koje obavljaju. Košnja travnjaka ne bi trajala “pola sata”; trebalo bi vremena koliko je bilo potrebno za košenje travnjaka. Historičari to nazivaju stilom života “orijentiranim na zadatke”. To znači da se vrijeme promatralo u smislu koliko je zadatak trajao, nije bila podijeljena satima, minutama ili sekundama.

“Muzli ste krave kad im je bila potrebna mužnja i požnjeli usjeve kad je bilo vrijeme žetve, a svako ko je pokušao nametnuti vanjski raspored bilo čemu od toga, na primjer, obavljajući mjesečnu mužnju u jednom danu kako bi se to maknulo s puta , ili pokušavajući učiniti da žetva dođe prije, s pravom bi ga smatrali luđakom”, piše Oliver Burkeman u svojoj knjizi, Četiri tisuće sedmica: Upravljanje vremenom za smrtnike.

Poanta je da prije izuma sata nije bilo radno vrijeme od osam do četiri. Nije moglo biti gledanja sata kada nije bilo satova. Posao je obavljen kada je žetva skupljena. Većina ljudi bi očekivala da će raditi po danu, što je značilo duge dane od šesnaest sati ljeti i puno kraće osam sati zimi. Nije bilo žurbe da se završi zadatak zbog nekih umjetnih vremenskih ograničenja. Kao što će vam reći svaki spori, opušteni starac, “traje koliko god treba.”

Većina ljudi danas radi poslove koji uključuju ured ili tvornicu. Ako ćete održati sastanak u određenoj prostoriji s određenim ljudima, reći: “Okupimo se nakon ručka” pomalo je neodređeno. Teško je uhvatiti voz, “nakon što sam oprao zube”, ili pogledati film u kinu “kad sunce zađe”.

Kako se Evropa industrijalizirala, fleksibilnost agrarnog života orijentirana na zadatke bila je zaustavljena. Prva velika korporacija koja je redovno koristila satove bila je britanska poštanska služba, a zatim i željezničke kompanije. Ali ubrzo su svi uvidjeli prednosti života po satu. Teško je koordinirati fabričke radnike i orađivati proizvodnju bez sata. Industrijalizacija je trebala radnike da dođu na posao “na vrijeme”. Izlaz, produktivnost i učinkovitost zahtijevali su sat.

Kada proučavate historiju ideja, često je lako projicirati vlastiti život u živote onih koji su došli prije. Bez sata, teško je zamisliti kako je društvo upravljalo. Suprotno tome, srednjovjekovnom farmeru koji nas promatra, naši današnji životi bili bi krajnje strani ili distopijski.

Satovi su potpuno iskorijenili i promijenili način na koji vidimo svijet. Razmislite samo o tome koliko često provjeravate vrijeme na telefonu ili satu. Vašim životom upravlja sat. Kao da smo svoje živote podijelili u sitne blokove i u te blokove stavljamo djeliće sebe. Stvari su prije bile “orijentirane na zadatak”. Svijet se kretao kako se svijet kretao. Sada pokušavamo rastegnuti i slomiti svijet kako bismo ispunili zahtjeve vremena. Sat nikad ne laže i ja ne smijem kasniti. Gospodari sata će biti nezadovoljn, piše Bigthink.com.

Ponekad, ipak, moramo odbaciti svoje otkucavajuće lance. Ne mora sve u životu biti podijeljeno u uredne segmente, poput školskih lekcija. Povremeno je dobro pustiti da se svijet dogodi. Ne samo da trebamo prihvatiti tu činjenicu, već i reći drugim ljudima da će “trajati onoliko koliko bude trebalo”.

klix.ba

(Visited 13 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on google
Google

Comments