Jagode iz ugla nauke

21 maj

Za one koji vole jagode, proljeće i ljeto su period uživanja, ali šta bismo od naučnih činjenica trebali da znamo?

Biljka koja stvara ukusne plodove najčešće je hibridni kultivar iz roda Fragaria, koji pripada porodici ruža, Rosaceae. Jagode koje mi kupujemo obično su hibridi Fragaria x ananassa i ovom obliku postoje otprilike od polovine 18. vijeka. Prije toga, “glavna” jagoda bila je šumska jagoda, Fragaria vesca, ali premda su njeni plodovi izuzetno mirisni i ukusni – nije baš komercijalno upotrebljiva jer daje malo i male plodove.

Porijeklo jagoda

Preteča današnjih sorti jagode je nastala u Francuskoj, negdje u Bretanji, ukrštanjem dvije vrste koje su došle iz Novog svijeta: Fragaria virginiana sa istočne obale SAD i Fragaria chiloensis, čileanske jagode. Francuski inženjer, vojnik i špijun Amadeo Fransoa Frezier je 1714. iz Južne Amerike donio pet primjeraka ove južnoameričke jagode. Frezier je bio i naučnik i istraživač, a zanimljivo je kako je njegovo prezime zapravo izvedeno iz fraise, francuske riječi za jagodu.

Te čileanske jagode su preci ovih današnjih, koje mi jedemo. Plodovi ove vrste su krupni, mesnati i sličniji jagodama koje kupujemo, u odnosu na šumsku jagodu.

Virdžinijska jagoda (Fragaria virginiana) domaća na podruju Sjeverne Amerike, uključujući i Kanadu i Aljasku, ima mnogo sitnije plodove i sličnija je našoj šumskoj jagodi.

Geni

Moderna jagoda je oktaploid, odnosno, ima 8 setova hromozoma. To znači da u jagodi ima mnogo DNK i upravo zato se ona koristi na časovima biologije za eksperiment ekstrakcije DNK. Međutim, ovi kultivari pate od niza mana – ove biljke imaju slabu adaptivnu moć, i teško bi preživjele bez ljudske pomoći.

Vrtne jagode imaju 7.096 gena, a mnogi od njih regulišu stvaranje jedinjenja odgovornih za boju, veličinu, miris i ukus ploda jagode. Sve jagode imaju haploidnu garnituru sa bazom 7, odnosno, haploidni broj hromozoma im je 7. Kako su oktoplodi, znači da imaju 56 setova hromozoma, tj. gena. Šumska jagoda sa ovih prostora je diploid i to znači da ima 14 hromozoma. Nažalost, u ukrštanju i povećavanjem setova hromozoma, došlo je do “razmene dobara”, odnosno došo je do povećanja ploda, ali se smanjila njegova aroma. Zato uzgojene vrtne jagode ne mirišu onako intenzivno kao divlje, šumske.

Jagode se većinom razmnožavaju vegetativno, putem stolona – vreža. Zapravo, biljke nastale iz stolona su klonovi matične biljke.

Treba naglasiti da, s botaničkog aspekta, jagode nikako nisu bobice i bobe: radi se o pseudokarpu – lažnom plodu. Stvar je u tome da jagoda nastaje tako što i drugi delovi cveta, a ne samo plodnik, učestvuju u njegovom stvaranju. Recimo, kod jagode, cvjetna loža se pretvara u crveni pseudokarp.

Sjemenke – ahenije jagode se nalaze na spoljnom dijelu jagode, za razliku od većine drugih plodova, kod kojih su sjemenke unutra. Mesnati dio jagode, zapravo je razrasla cvjetna loža.

/nationalgeographic.rs/

 

 

(Visited 50 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments