Indigo – Clemens Setz – djeca koja predstavljaju budućnost?

29 jun

Ovo je zaista jedna neobična knjiga kojoj je teško prepričati akciju jer prave akcije zapravo ni nema, no nema ni manjka uzbuđenja dok je čitate. Vrijeme radnje je od  2013. do neposredne budućnosti. Neka djeca naime obolijevaju od zagonetne bolesti, takozvanog indigo sindroma koji kod njihovih roditelja i bližnjih, kad su s njima u kontaktu, uzrokuje napade migrene, vrtoglavice, mučnine i umora. Izmučeni, očajni roditelji trpe bol, a djecu će poslati u jedan institut. Tako su ta djeca s plavom aurom izolirana, maknuta iz svojih obitelji, formiraju usamljenu elitu i žive nekim posve čudnim životom. Pomalo zbunjeni učitelj matematike Clemens J. Setz podučava takvu indigo djecu u jednom internatu i primjećuje da djeca povremeno nestaju. Ali o tom nestanku nitko ne želi razgovarati. Kreće  u potragu, ali se susreće s neobičnim ponašanjima i slijedi tajanstvenog čovjeka s maskom koji odvodi djecu… Za boravka u udaljenom internatu djevojka mu savjetuje da svoje probleme s mladima liječi pišući o djeci.

Drugi lik koji se pojavljuje u romanu je bivši student internata Robert Tätzel. I on i učitelj matematike imaju psiholoških problema, obojica se ne ponašaju ni normalno ni logično. Robertovu svakodnevicu pratimo kroz   2021. godinu u kojoj “I-Balls” (javne kamere) kontroliraju živote ljudi, dok se može i dalje surfati internetom za vrijeme čina ljubavi. Dijelovi knjige o Robertu i njegovoj pomalo ovisnoj djevojci Corduli dobra su društveno-kritička znanstvena fantastika i kao da podsjećaju na trenutnu situaciju koju živimo ili koju nam žele nametnuti da živimo.

Kamo nas vodi taj razvijeni tehnološki napredak i koliko sve manje imamo tog stvarnog života u odnosu na internetski? Činjenica je da se sve manje i manje  nalazimo s pravim ljudima, nameće nam se taj neki on line život i na kraju čovjek počinje gubiti uvid što je stvarnost, a što je izmišljeno? Zar nam nije i sada tako? U knjizi  se spominju  i Kennedy, i papa, korona i pandemija, mjerenje udaljenosti i roboti,   a roman vrvi aluzijama  na književnost, glazbu, filmove, serije i stripove.

Clemens Setz ubacuje brojne “dokumente”, faksimile, fotografije, izvode iz knjiga, novinske izvještaje i liječničke nalaze, naravno, nisu pravi već su u svrsi romana kad “dokazuje” da indigo sindrom postoji oduvijek. Miješanje stvarnosti i fikcije, književnosti i znanosti te miješanje žanrova daje nesvakidašnje djelo. Tu su i čudne životinjske priče. Na primjer, o majmunima koji upravljaju drenažnom slavinom na stražnjoj strani glave  ili pijetlovima koje  drže u podrumu i koji  ne vide dnevnu svjetlost.

Zato ova knjiga nije nimalo laka za čitanje. Pomalo je  konfuzna i miješa razne stilove pripovijedanja. Čini se poput nekog eksperimenta, ali je zaista originalna.  Čitatelja baca na sve strane i prepušta ga  vlastitoj mašti jer mnogo toga je samo nagovješteno.  Želite li saznati što se dogodilo s preseljenom indigo djecom? Nećete saznati no možda to možete pogoditi. Ideja će ostati nepotvrđena. Ali, svakako je uznemirujuća, ali i topla priča o važnosti empatije koja nam nedostaje kao i razumijevanja usamljenosti s kojom se neki ljudi zaista teško nose.

I za kraj jedno malo objašnjenje tko su indigo djeca:

Indigo djecu može se prepoznati po boji njihove aure, koja je indigo plave ili ljubičasto-tamnoplave boje. Indigo boja je u auri posebna jer predstavlja čeonu čakru, odnosno tzv. treće oko, energetski centar za posebno razvijene psihičke sposobnosti poput čitanja misli. Riječ je o izrazito mudroj i naprednoj djeci koja jako malo spavaju, hiperaktivna su i zrelija od svojih vršnjaka. Često im je dijagnosticiran poremećaj hiperaktivnosti. Stručnjaci smatraju da se liječenjem hiperaktivnosti indigo djeca udaljuju od svoje misije zbog koje su poslani na Zemlju, te tako izgube svoje sposobnosti.

Indigo djeca često se sjećaju prethodnih života i osjećaju se neshvaćenima u ovom svijetu. Imaju velike prodorne oči koje hipnotiziraju i iza kojih se krije stara duša. Ali, bitno je istaknuti da to nisu djeca koja mogu izvoditi čuda, već o izuzetno produhovljenoj djeci, svjesnoj svoje misije, koja se ponašaju kao tješitelji, vođe i zaštitnici, a čime već u najranijoj dobi zbunjuju svoje roditelje.

Preveo s njemačkog: Dalibor Joler

/citajknjigu.com/

(Visited 32 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments