3D prikaz Bosanskog paviljona na Svjetskoj izložbi u Parizu 1900. godine

18 sep

Austro-Ugarska monarhija odlučila je da bude predstavljena u Parizu trima nepovezanim i nezavisno vođenim paviljonima – Austrije, Mađarske i Bosne i Hercegovine.

„Univerzalna svjetska izložba 1900. godine, održana u Parizu, prikaz je dostignuća civilizacije. Bila je tolika da ni 100 dana nije bilo dovoljno za razgledanje“, rekao je Burton Holmes. (Predavanja, F. Burton Holmes 1902.)

Ova izložba svoju dodatnu veličinu dobija stavljanjem u današnji kontekst predstavljanja Bosne i Hercegovine u svijetu i (ne)radu njenih predstavnika, političara i diplomatije daje dodatnu težinu.

Svjetska izložba u Parizu 1900. godine imala je cilj da uokviri sva dostignuća 19-tog stoljeća u umjetnosti, arhitekturi, nauci, politici i historiji. Na izložbi su se mogla vidjeti djela velikih arhitekata i umjetnika iz Evrope, Bliskog istoka, Sjeverne Amerike, Afrike, pa čak i Dalekog istoka i Indokine, kao što su paviljoni arhitekture Sijama, Japana, Južne Koreje i Indije. Mogla se vidjeti i palača električne energije Tomasa Edisona, koja je strujom napajala sve ostale građevine, osvijetljena sa preko 5 000 lampi u bojama. Babuške – ruske lutke su po prvi put predstavljene svjetskoj publici, a prva Olimpijada održana van Grčke se održala u sklopu ove izložbe. Takođe, prvi put su izloženi zvučni film i lift.

Zenički 3D umjetnik Haris Teljigović izradio je virtualnu repliku paviljona Bosne i Hercegovine na Svjetskoj izložbi u Parizu. Tim povodom razgovaramo sa Teljigovićem o bh paviljonu u Parizu i drugim njegovim projektima.

Šta vas je motiviralo da se upustite u projekat oživljavanja 3D tehnikom paviljona BiH na Svjetskoj izložbi u Parizu?
S gotovo dnevnim napretkom novih tehnologija u 3D svijetu dobijamo i nove mogućnosti prikazivanja historijiskih građevina, koje su već davno izgubljene u vremenu. Dizajnirati, modelovati i postaviti paviljon Bosne i Hercegovine iz Pariza, za mene, kao 3D umjetnika, je najveći izazov do sada.

S obzirom na kompleksnost arhitektonskog izraza, veliki broj sitnih orijentalnih detalja, veoma ograničen broj fotografija i crteža paviljona, kao i uklapanje samog modela na odgovarajuću lokaciju pokazao se kao veliki zalogaj. Ipak mislim da sam uspio prenijeti dio čarolije ove fantastične građevine, koja ne postoji već preko 100 godina.

Da li je sačuvan izgled bh. paviljona?
Ne postoji kompletna fotografska dokumentacija o unutrašnjosti paviljona, a različiti hroničari opisuju više ili manje kratak prikaz. Pristup paviljonu bio je na strani Sene prikazan monumentalnim trijemom. Ulazni hol, čiji je plafon bio pokriven velikim velom, bio je obavijen galerijom koja se protezala s obje strane središnje dvorane. Galerija, ukrašena tkaninama i vezom, prikazivala je unutrašnjost bosanskog stana.

Studenti Umjetničke škole u Sarajevu predstavili su bronzana i metalna djela izrađena od crteža kipara Heinricha Kautscha (Prag, 1859-1943). Ispred diorame, među brojnim ćilimima, vezenim komadima ili tkaninama, devojke su radile na tapiserijama i okvirima za vezenje, ističući tradicionalno zanatstvo. Na obje strane stajala su dva monumentalna alegorijska kipa, “spinner” i “veznjak”, koji je napravio Mucha i izradio vajar Auguste Seysses (1862-1946).

Stajali su u velikim nišama, od kojih je svaki bio bosanski ratnik na konju smješten ispred zastava i zastora. Posebnu pažnju posjetilaca privukli su bosanski ćilimi, koji su proizvedeni u fabrici u Sarajevu koja je otvorena 1888. godine. Paviljon je imao i svoj restoran, čiji meni je dizajnirao spomenuti Alphonse Mucha.

U kojem stilu je izrađen bh. pavljon i šta je on predstavljao?
Bosanskohercegovački paviljon je izrađen u pseudoorijentalnom stilu, a projektovao ga je Karl Panek. Zgrada paviljona bila je “sinteza oblika historije Bosne”. Za svoj rad dobio je priznanje “Srebrenu medalju” francuskog Ministarstva za nastavu i lijepu umjetnost. Paviljon je sadržavao i elemente secesijske umjetnosti iskazanu u biomorfnoj stiliziranoj ornamentici: zmijolike linije, floralna dekoracija, dinamika motiva.

Ko su bile osobe koje su pripremile, osmislile i realizovale predstavljanje BiH u Parizu?
Austro-Ugarska monarhija odlučila je da bude predstavljena u Parizu trima nepovezanim i nezavisno vođenim paviljonima – Austrije, Mađarske i Bosne i Hercegovine. Imenovana su tri generalna izlagača: Franz Wilhelm Exner (1840-1931), Béla de Lukáts (1847-1901) i Henri Moser (1844-1923) koji je izabran za kustosa paviljona Bosne i Hercegovine.

Krajem 1899. godine dovršeni su planovi za budući paviljon Bosne i Hercegovine koji je dizajnirao Karel Panek, poznati moravski arhitekt iz Sarajeva. Moser ih je predao dvojici glavnih umjetnika izabranih za dekoraciju enterijera: Alfons Maria Mucha (1860-1939) i Adolph Kaufmann (1848-1916). Mucha je radio u Beču kao dekorativni slikar prije nego što se nastanio u Parizu. Bio je ugledan kao inovativni komercijalni umjetnik. Kaufmann je studirao i živio u Parizu prije nego što je osnovao svoj studio u Beču. Bio je austrijski Corot, veoma cijenjen u Francuskoj i ostatku Evrope. Njemu će biti povjerena realizacija sarajevske diorame.

Mucha je trebao raditi na velikom povijesnom frizu, dvije velike alegorijske statue, meniju za restoran paviljona i razne dekorativne motive. Jedan bosanski ciklus naglasio je ulogu triju religija u Bosni i Hercegovini.

Vaš rad predstavlja povratak izgubljene kulturne baštine u sadašnjost korištenjem savremenih tehnologija. Šta se desilo sa originalnom građevinom?
Trošak održavanja Univerzalne svjetske izložbe je bio ogroman. Prihodi, koji su dolazili u kasu nisu uspjeli da pokriju ni desetinu troškova održavanja, i francuske vlasti su, nakon šest mjeseci rada, odlučile da zatvore izložbu. Umjetnička djela su vraćena njihovim autorima, a sve građevine su srušene i izgubljene u nepovrat, a sav materijal recikliran. Od Bosanskog paviljona ostalo je samo par fotografija, opisa i crteža, kao i gotovo kompletna umjetnina Alphonsa Muche, koju oni sretniji mogu vidjeti na povremenim izložbama.

Šta su vaši planovi, koji su novi projekti na kojima radite?
Trenutno radim na 3D modelu bosanskog etno sela, koji će, između ostalog, sadržavati nekoliko kuća u starobosanskom stilu, virtuelni planinski dom „Prijatelji prirode“ u Zenici, koji je, samo kao idejni projekat, bio prezentovan općini Zenica u 1937. godini, ali zbog nedostatka novca i početka rata, nikad nije sagrađen, i bosanskog paviljona iz Pariza.

Svrha ovih projekata je približavanje naše kulturne baštine ne samo javnosti, već i mogućim investitorima, i svakako, ljudima od struke – arhitektama. Mi, kao 3D artisti, posebno u arhitekturi smo neka vrsta medijatora između arhitekti i javnosti. Predstavljajući u fotorealizmu planirane građevine, otklanjamo vremenski gap između planiranja, gradnje i samog feedback-a javnosti.

Ne tako davno su arhitekte čekale na pozitivan ili negativan feedback od javnosti i po nekoliko godina.To je, po mom mišljenju, jedini razlog opreznosti , sterilnosti i bezličnosti današnje arhitekture. Nema potrebe. Mislim da uz pomoć 3D tehnologije možemo sa sigurnošću napraviti taj smjeli korak ka bogatstvu duha, i ostaviti sterilnost iza sebe. Vjerujem da je ova zemlja spremna za takav poduhvat.

Možete li nam opisati put kojim ste prešli do 3D vizualizacije?
Kreativnost i računari su već dugo vremena dio mene. Od malih nogu me je fascinirala računarska tehnologija, kreativnost video igara i računarske grafike što me je i usmjerilo na put studija u Švedskoj, samo u malo drugačijem smjeru nego sam želio – web dizajnu. Pozadina web dizajnera otvorila mi je vrata kreativnom izrazu, ali kao struka, veoma je ograničena po tom pitanju. Crtanje i slikanje rukom mi nikad nije išlo, zato sam želju za kreativnošću ispunjavao fotografijom, foto i video manipulacijom, 3D modelovanjem.

Tek prije par godina odlučio sam da fokus treba da preusmjerim. Tada se ozbiljnije počinjem baviti 3D modelovanjem posebno arhitekturom, svjetlom i teksturom. I eto, ukratko, to bi bio taj put. Možda ima mjesta i za kratku poruku mlađim naraštajima – to što niste dobri u crtanju rukom ili slikanju, nipošto ne znači da niste kreativni. Opustite se i pokušajte. Vrijedit će svake uložene minute.

-aljazeera.net

(Visited 53 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments