Pitaše me mnogi: “A što si ti toliko zaluđena tim zvjezdanim nebom?”. Ali im ne dadoh odgovor. Htjela sam tu malu tajnu mog univerzuma sačuvati samo za sebe. Kada sam tužna, ja gledam zvijezde. Kada sam sretna, ja gledam zvijezde. Kada sam izgubljena i kada tražim odgovore, ja gledam zvijezde. A zašto? Kao što jedna moja pjesma kaže: “Zna da pod mojom maskom krije se, krhko biće najobičnijeg svijeta današnjosti”. Protumačite to sami. Zvijezde su onakve kakvim ih zamislite u trenutku kako se osjećate. Mogu biti i tužne i sretne, pune ljubavi, mržnje ili razočarenja. Zavisi šta želiš da vidiš. Želiš li da vidiš tog nekog zbog koga ne spavaš noćima, ili pak nekog zbog koga se noćima smiješ? One su ogledalo nas. Sijaju unatoč svoj toj tami koja ih okružuje i ističu se tim divnim, jedinstvenim sjajem. Naizgled su tako male, poput male tačke na crnom papiru ,a u suštini su jaaako velike. Svaka od njih je jedinstvena, svaka pjeva drugom melodijom, svaka ima svoju priču. Ali mi opet nađemo tu jednu kojoj kažemo sve svoje tajne, samo ona zna šta srce govori. Takvi smo i mi ljudi. Sijamo unatoč tmini koja je opkolila naše živote i svakim danom tražimo svjetlo na kraju tunela. Oni koji nas ne znaju misle da smo samo maali ljudi, koji nisu učinili ništa. A zapravo svako od nas ima lijepe vrline koje nas čine toliko velikima naspram onoga što smo u tuđim očima. Jedinstveni smo i prelijepi svako na svoj način. Skrojeni različitim mjerama. I svi mi imamo tog nekog, za koga živimo. Ili pak možda tragamo za svojom zvijezdom vodiljom.
Zvijezde ne mogu sijati bez tame
30
jan
(Visited 318 times, 1 visits today)
