Zvijezda

6 jan
Amila Mujkić

Večer je isprva bila obična, ležala sam u sobi širom otvorenog prozora i posmatrala zvijezde. Izgledale su tako moćno i tako su lijepo sijale krasivši nebo. Za oko mi je zapela jedna malena zvijezda. Izgledala je tako božanstveno tamo gore. Svakim svojim krakom zasebno je osljepljivala blještavilom. Pomislih: “Ima li što ljepše?”, -” ne, nema” odgovorih sebi. Jednog dana bih voljela biti poput te malene zvijezde. Misli mi je na kratko skrenuo blagi povjerarac i grane stare jabuke ispod mog prozora. Ljuljuškale su se lijevo-desno kao da plešu neki ples, polagano. Uživala sam u tom prizoru, kao da mi priroda pripovjeda priču za laku noć. Ponovno sam vratila svoje misli malenoj zvijezdi tamo gore. Prelijepa je. Svjetluca poput najsjajnijeg bisera. Zar to nije divno?. Zatvorila sam na tren oči i ponovno ih otvorila. Izgubila sam iz vidika svoju malenu zvijezdu, ali, nebo je bilo puno drugih, svjetlucavih zvijezda. Svaka je bila posebna na svoj način i svaka je bila prelijepa. Tako je i u životu. Ako posmatraš samo jednu osobu i njoj se diviš, ne primjećuješ ostale koje su na neki svoj način divne.Posmatrala sam nebo i shvatila da malena zvijezda ne bi bila tako uočljiva i posebna da nema drugih. Na kraju krajeva, svi smo mi na svoj način ta malena zvijezda. Nismo li?

(Visited 120 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments