Živjeti ili preživljavati u BiH?

26 mar
Slobodan Blagovčanin

Ne tako davno, dok sam bio ”mlad i glup”, radovao sam se malim stvarima. Malim stvarima poput npr. mog rođendana. Piih kako je tad bilo „cool“ stariti. U principu i sada je „cool“ stariti, naravno ukoliko ne živiš u pokušaju od države zvanom Bosna i Hercegovina.
Kada me neko pita da mu opišem Bosnu i Hercegovinu, kažem da je to država koju jedni ne vole, drugi ne priznaju, a treći se tripuju da je vole dok na svakom koraku negiraju zastavu koja je jučer proslavila svoje punoljetstvo i sporadično je u naletu kvazipatriotizma okrenu naopako.

(Patriote se popele na vrh Maglića i u naletu patriotizma okrenule zastavu naopačke)

Kažu da nas tri ili četiri, a možda i pet miliona ima sreću da živi u ovoj rupi od države. Ostali nemaju tu sreću ali nemaju ni potrebu čekati par godina na rezultate popisa stanovništva. Da stvar bude bolja, kad govorimo o popisu stanovništva, afirmativno je da smo u potpunosti isti kao Australija. Ruku na srce, u Australiji kada prave popis ovaca rezultati budu nešto brži, ali ono što je pohvalno – ipak pratimo trendove.

Kad već BiH poredimo sa ostalim državama svijeta, ne možemo a da se ne dotaknemo teme obrazovanja. Naime država sa vjerovatno najvećim brojem ministara kvaziobrazovanja (minimum 10 dojučerašnjih šalteruša i stranački pogodnih šofera) ove godine na rang listi “Cybermetrics Lab-a” kotira se izuzetno visoko među svjetskim univerzitetima. Primjera radi, Univerzitet u Sarajevu (naš ponos i dika) zauzima izuzetno 1850. mjesto, Univerzitet pokraj  KP doma u Zenici je 3514., dok Jalski Univerzitet u Tuzli je na visokom 3789. mjestu.

Tuga, čemer i jad. Naročito kada znamo da ne postoji nijedan Univerzitet u susjednim državama koji se lošije kotira od našeg najboljeg.

(Tuzlanski kanal Jala, sa čije obje strane se nalaze fakulteti Univerziteta u Tuzli)

Korupcija i nepotizam u društvu su toliko ukorijenjeni da gotovo više i ne obraćamo pažnju na njih. Najnormalnije se u bolnicu ide sa kesom pića, dijete kad se rodi red je počastiti i doktora i babicu i svo propratno osoblje koje sretnete od čistačice do domara, saobraćajni policajci više ne kriju da platu ne podižu sa banke i da imaju svoju privatnu tarifu za pojas, prekoračenje brzine i vožnju u alkoholisanom stanju.
Tuga, čemer i jad. Naročito kada znamo da su građani BiH svjesni saučesnici u ovom zločinu.

Da nije sve tako strašno govori i podatak da smo apsolutni šampion po nezaposlenosti mladih u regiji, a borbu za prvo mjesto u Evropi svake godine izmjenjujemo sa neprikosnovenom Moldavijom. Strašni Moldavci su ove godine negdje na 60 procenata nezaposlenosti, tik 2 do 3 procenta ispred nas. U svakom slučaju ovo ne treba da nas plaši, jer ako ovim tempom nastavimo prestičemo ih i učvrstiti se na prvom mjestu.

Lijepa vijest je i da odnedavno naši mladi mogu svoju sreću da potraže i koju kintu zarade u raznim radikalnim pokretima. Od ove godine primat uzima sve popularniji vehabijski pokret, pa tako prema nekim navodima možete inkasirati čitavih 500 eura u mjesečni budžet. Nakon par mjeseci, na radost svih nas neutralnih ljevičara,  dobiti zaslužen godišnji odmor na nekim od popularnih turističkih destinacija poput Sirije, Iraka ili u najgorem slučaju Afganistana.

Sva satira treba da ode na stranu, kada skapiram da nam je država u tolikom defektu da mladi uopšte i mogu da pomisle da im je jedina sreća da tamo negdje uzvikuju “Bog je veliki” i raznose se kakvim sve ne sredstvima za te prilike.

Tuga, čemer i jad. Naročito kad znam da im je lakše da se raznesu bombom pod zastavom bilo kojeg Boga, nego da se bore za promjene u svojoj državi.
Elem, tu je još toliko besmislenih stvari u ovoj državi da bi mi trebalo još 3 ovakva teksta da ih samo nabrojim, a prolazi još jedan moj rođendan, a u meni nikad glasnije pitanje “Da li pobjeći odavde i zašto da”.

Bosno moja pređi na drugoga, a i ti Hercegovino!

(Visited 452 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments