Žena zmaj

14 jul
Adna Jusić

Prolazili su tako sati,dani, a ja sam sve više tonula u zamišljeni svijet gdje je naša ljubav zračila. Prve zrake sunca lagano se uvlače u moju sobu, miluju me. Sunce sam uvijek voljela najviše, pa ga zato poredim s njim.
Tiho se uvukao pod kožu i šapuće mi te nježne riječi “Volim te”
Svakim danom dok ga gledam, mislim, Bože koliko žena mora biti sretna da dobije čovjeka kojeg stvarno zaslužuje.
Koliko žena mora biti sretna da joj njen čovjek svakim danom boji svijet u šarenilo kakvo ona zamišlja. Samo, ako tu ženu povrijediš do bola, doživjet ćeš sopstvenu apokalipsu. Nikad više nećeš čuti ni riječi od nje, niti ćeš je vidjeti.

Raskomadat će te kao bijesan pas na način koji ona želi.
Dušom ćeš plakati kad-tad, kada shvatiš da si je izgubio.

Nemoj čovječe misliti da je mušku suzu teško pustiti. Muška suza najviše boli, vrela je. Onda kada pomisliš da ćeš nastaviti, život ti pruži ruku, a onda je izmakne. Padat ćeš stalno i mislit na tu jednu ženu zmaja, koja je bila spremna na sve. Nijedna druga neće biti ona. Istu nećeš naći nikada, možda goru ili bolju ali istu nikada.

Drži čovječe svoje zlato, takvog je na svijetu malo.

 

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 150 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments