Želje

9 jun
Adis Ahmethodžić

Želio sam ime i diplome
Želio poštovanje velikih ljudi
I neke sitne, dovoljne novce
Da mogu da mirno
Preguram dan
Pa sam ih dobio i onda sam
Želio tebe.
Zatim sam želio auto
Jedan malen,
Lak i običan,
Samo da vozi od mjesta do mjesta
Da ima radio i
Zategnut volan,
Pa sam ga dobio i onda sam
Želio tebe.
Sa autom sam želio put
Mekane ceste što odvode
U krajeve gdje govore
Neobičan jezik
Želio na planinska jezera
Strane ulice ili
Nabujale rijeke
Pa sam ih našao i onda sam
Želio tebe.
U tuđim sam gradovima poželio svoj
Vratiti se pločnicima
Mojim toplim mahalama
Nervoznim ljudima
Sa oštrim laktovima
U punim tramvajima.
Želio presahlu rijeku i
sarajevsku priču
koju ću slušati dok zamire dan
Pa sam se vratio i onda sam
Želio tebe.
Zatim poželio postati pjesnik
Pisati knjige i biti teatar
Zaželio stvarati druge živote
U njima sanjati sve što bih bio
Kada bi dovoljno trajale godine
Pa sam u pisanju
Poželio tebe.
Na kraju sam samo trebao mir
I jednu tišinu kraj pjegave dame
Tankih prstiju, mekanog glasa
I rasutog smijeha u punim obrazima.
Kraj nje su želje jutrom utihnule
I svako je sutra dobilo oblik
I u tom buđenju nađoh u džepovima
Kraj mojih potraga i
Ostvaren san.

(Visited 88 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments