”Život je idealan, snijeg pada, vruća kafa poslije napornog radnog dana godi, nije loša…Ljudi prolaze, sat ne stoji, vrijeme prolazi.
Zašto sve prolazi?
Zar ne može taj divan trenutak trajati vječnost? A onda s druge strane imamo: dosadnu, usamljenost, bol i vrijeme boli i tuge. Život se pretvara u proces, stvari ponekad polaku izmiču kontroli, kao kroz naše prste. Ono što želim kažem možda u neznanju, ali da li je to uvijek dobro ? Istinu prati sanažan bol, mnogo pitanja, ali ponekad odgovora nema. Držim se još uvijek rečenice’’gdje ima svjetla, moraju postojati I sjenke. I eto, niko nije znao šta zapravo ONA nosi duboko u sebi. Mogla je da živi i da preživljava danima, niko nije znao, niko nije trebao znati. Preživjela je.Noćima se gušila, budila u rijeci suza, sve dok jednog dana nije postalo nepodnošljivo.
(Visited 208 times, 1 visits today)
