Zarobljen u čežnji

4 feb
Safet Kovač

Nazvao bih ovaj osmjeh čežnjom, neprocvalim proljetnim pupoljkom;

Pomislih…koliko nestvarna želja;

Da mi bi dovoljno da čeznem, lebdim, tonem u opijenosti;

Ne tražeći smisao;

A opet…zar da pupoljak nikad ne zagrli sunce;

Otkrivajući mu ponore svojih latica;

Oslobađajući neponovljivu igru svjetlosti…

(Visited 103 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments