Nazvao bih ovaj osmjeh čežnjom, neprocvalim proljetnim pupoljkom;
Pomislih…koliko nestvarna želja;
Da mi bi dovoljno da čeznem, lebdim, tonem u opijenosti;
Ne tražeći smisao;
A opet…zar da pupoljak nikad ne zagrli sunce;
Otkrivajući mu ponore svojih latica;
Oslobađajući neponovljivu igru svjetlosti…
(Visited 103 times, 1 visits today)
