Zajedno možemo sve

19 sep
Edna Mulić

Svako jutro ustajem sa pitanjem “da li je danas taj dan kada će nastati promjena u koju je bio uložen moj trud?” Po običaju, svako jutro spremam i krećem sa svojim obavezama razočarana jer pored velikog truda i danas brojim još jedan dan u kojem nema nikakve promjene.. Krenuh da postavim pitanje, i na pola, glas zadrhta i stade.. Niko me ne sluša, moj glas ne dopire ni do koga.
Potrudih se da objasnim, ali moj trud opet biva bačen u vodu. Zar smo do toga došli?
Zar živimo za iste dane, iste probleme?
“Ne možete mijenjati svijet” – rekoše mi. NE! Mi možemo mijenjati svijet, ali čovjeka ne možemo. Da bi nešto promjenio, čovjek i sam mora biti promjena. Istina, u problemima smo, ogromnim. Naši problemi iz dana u dan su sve veći. Naši gradovi postaju pretrpani velikim brojem kafića, gdje neki, između ostalog, stoje za ukras. Postajemo pretrpani silnim skupim buticima, u koji ako niste određeni nivo ne možete ni ući. Ljudi ne znaju za svoja prava, nemaju slobodu govora i izražavanja.. Sve više samih mladih ljudi je nepismeno. Zbog čega? Da li mladi uopšte imaju predstavu kakva prava imaju, ili ipak ostaje na tome da mladi nemaju pojma? Do kada će trajati ta šutnja, i do kada ćemo svjesno propadati u rupu bez dna?

Dok ne shvatimo da jedan ne može ništa, ali da svi zajedno možemo sve.

(Visited 618 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments