Za 22 dana stekla sam bar 22 adrese na koje sam uvijek dobrodošla

24 avg
Damira Ibranović

Priznajem, otkad znam za sebe želim da vidim šta ima izvan granica BiH.

Priznajem i da se nisam ranije trudila da si stvorim priliku za ispunjenje te želje.

A priznajem i da sam prošlog jula čvrsto odlučila da ću ovo ljeto provesti u #pue17 avanturi. Da, onda kada je prethodna generacija putnika stavila svoje backpacke na leđa i počela da dijeli na društvenim mrežama fotografije s destinacija o kojima sam ja samo sanjala.

Sad kad sam sve priznala, očigledno je da svoju aplikaciju za „Putujemo u Europu“ nisam poslala impulsivno kad sam vidjela poziv na hocu.ba. Čekala sam je strpljivo, kao i rezultate. Čekala sam, a intuicija me je već tjerala da nabavim backpack i počnem da pravim plan svoje rute.

Zvanična potvrda da sam dio ovogodišnje putujuće družine je stigla i mogla sam samo da namignem svojoj intuiciji, jer je opet bila u pravu. Dvije sedmice nervoze oko pakovanja i planiranja, nestale su k’o rukom odnešene kada sam ušla u autobus koji je nas 23 izabranih vozio prema Slavonskom Brodu, gdje je počela da važi naša InterRail karta.

Koliko traje vožnja do Slavonskog broda, toliko nam je trebalo da postanemo jedna velika, putujuća porodica. I onda se desio Berlin, kada smo se uklopili u ogromnu, multinacionalnu putujuću familiju. Energija 100 mladih ljudi iz BiH, Srbije, Makedonije, Crne Gore i sa Kosova, tresla je prostor gdje se održavao program koji nas je pripremao na ono što nas čeka u naredne 3 sedmice.

Kratko smo svi skupa bili u Berlinu, ali sasvim dovoljno da kad se sretnemo na stanici u Rotterdamu uklopimo u iste planove i provedemo noć u kišovitom Brižu pod vedrim nebom. Znate, kad neko ko nikada nije proveo noć u šatoru, a kamoli pod vedrim nebom, ispred željezničke stanice, podijeli prvo takvo iskustvo s nekim, to nije mala stvar. Ili kad neko nosi tvoj ruksak skupa sa svojim jer te bole leđa. Ili kad na madridskoj vrelini, nakon previše dana na suhoj hrani podijeli s tobom kesicu supe koja vraća u život. Ovih „ili kad…“ situacija je bilo mnogo. Mogla bih ih opisivati sve dok neka nova generacija ne bi došla na red sa svježim doživljajima.

Ipak, previše ih je vrijednih spomena da se ne mogu još zaustaviti.

Sjajno je biti djevojka u društvu momaka koji su spremni usred noćnog izlaska pojuriti i stići tipa koji joj je ukrao telefon. Neprocenjivo je imati najvažnije informacije o gradu u koji tek dolaziš, jer je neko od njih već to prošao i ne želi da se zeznete gdje i oni ili da propustite nešto što je njih oduševilo. Zabavno je kad se nas četvero švercamo na jednu kartu za metro. Ogromna je sreća sresti ih negdje u bijelom svijetu, sjedjeti na vrućem (ne ‘ladnom!) betonu u pola noći, bos i prepričavati događaje. Ne može vam ne biti toplo oko srca kad vam pošalju fotku s nekom pozadinom koju smo gledali samo na tuđim fotografijama, čisto da vas pozdrave i pitaju dokle ste stigli i kako se provodite. Osjećaj kada neko od njih utrči u tvoj voz u posljednjim stotinkama prije polaska samo da te zagrli, poželi sretan put i dobaci na izlasku „vidimo se u Sarajevu“ se ne opisuje riječima. Iako smo se poznavali astronomski kratko, bez razmišljanja smo vodili jedni druge u kuće ljudi koje poznajemo, tamo negdje i koji su nas primali u svoje domove. Niti u jednom momentu nismo vodili strace sa sobom, nego drugare.

Krstariti Senom sa istom ekipom koja ti kad se vratiš kući, dođe pod prozor s tortom i cvijećem i razbudi komšiluk rođendanskom pjesmom u ponoć…Ima li potrebe da se koriste neke ofucane riječi da bi se opisala jačina veze koju je stvorilo iskustvo zajedničkog putovanja?

InterRail karte su istekle, sada su „samo“ komad papira u kutiji sa uspomenama koji tjeraju nauzbudljivije filmove da nam se motaju pred očima, a u našoj Viber grupi se već spominje #pue18. Bar BH Edition, jer dok bismo obišli sve dijelove naše lijepe zemlje gdje živi neki od članova PUE-porodice, sasvim je sigurno da bismo napravili nezaboravne uspomene kao i lunjajući Europom protekla 22 dana.

Šta reći nego „Baš je nama dobro, to je to“! 😀

(Visited 378 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments