Vodič za one koji misle da ne rade dovoljno: čega se latiti?

11 apr
Emir Pašanović

U prošloj kolumni sam utvrdio jednu od stvari koja je potrebna da bi se počelo djelovati u bilo čemu u životu. Oaze mira sam definirao kao nešto što ne mora biti ni oaza u bukvalnom smislu te riječi, niti mirno, nego nešto što svako ostvaruje ponaosob u interakciji sa svojom okolinom. Unutrašnji mir, u tom smislu, je samo nuspojava prostora i osoba s kojim se okružujemo da bi bili kreativni i produktivni.

 

No kako tu kreativnost i produktivnost usmjeriti i prioritizirati? To je vjerovatno jedno od najtežih pitanja s kojima se susrećemo tijekom cijelog života, bez obzira na to čime se bavili i s kojim problemima se susretali. Zato što je ova kolumna primarno namijenjena mlađim čitateljima, moram je započeti sa mantrom koju ćete čuti od mene vjerovatno još bezbroj puta: ne plašite se! To što trenutno ne znate šta da radite sa sobom i u šta da se investirate, ne znači da će vam nešto izmaći ili da su vaše prošle odluke bile pogrešne ili katastrofalne.

 

Barem dijelom se moramo usmjeriti već prilikom kreiranja oaze mira: želimo li položiti ispit sutra u Tuzli, večeras nećemo krenuti na put oko svijeta teretnim brodom iz luke Ploče. No, isto tako naša okolina, a posebno oaze mira koje smo već stvorili i izgradili, uvjetuju naše buduće djelovanje. Pritisak okoline, posebno prijatelja i porodice, je neminovan i ponekad sam po sebi nekonstruktivan. Ukoliko se kosi sa svime u što vjerujete i što znate, može biti i destruktivan, kako po vas lično, tako i po oaze mira u kojima se nalazite i projekte koje biste u suprotnom mogli realizirati. Takve stvari je teško izbjeći i u najboljim okolnostima, nekada se čini nemoguće, ali ukoliko ustrajete u svom naumu, relativno brzo ćete uočiti jednu od dvije stvari: ili će se oaza mira iz koje djelujete promijeniti da akomodira ono čemu težite, ili ćete stvoriti novu oazu mira za tu vrstu projekta.

 

Poslije oaza mira, drugi glavni dio usmjerenja djelovanja je vaše iskustvo ili, možda preciznije, vaša inteligencija. Kao što već vjerovatno znate, inteligencija ne označava samo stepen mentalnog razvoja (iako je to dio o kojem se najčešće razgovara u javnom diskursu). Vaša inteligencija obuhvata sveukupnost vaših dosadašnjih iskustava i saznanja koja ste stekli, te brzinu i spremnost da ih primijenite u novim okolnostima u kojima se možete pronaći iz jednog ili drugog razloga. Inteligencija vam, također, omogućava i da predvidite okolnosti u kojima se možete naći ili u kojima se (ne)želite naći da bi ostvarili svoj generalni cilj. Svaki od tih dijelova inteligencije morate iskoristiti bezbroj puta dnevno u najrazličitijim okolnostima, ali da biste se usmjerili u jednom ili drugom pravcu, morate joj pristupiti sistemski i prije svega praktično. Na primjer, jednako kao što niste upisali pravni fakultet da bi postali historičarka umjetnosti nego pravnica, isto tako ćete, da bi položili onaj ispit u Tuzli sutra, otvoriti i proučiti skriptu i bilješke koje ste napravili tijekom predavanja (a ne krenuti čitati sve knjige koje je profesorica zadala u toku semestra).

 

Tricu dosta ljudi smatra magičnim brojem, pa ću i ovo kratko razmatranje usmjeravanja djelovanja zaključiti s trećim dijelom (mada ih možemo nabrojati barem još toliko). Vizija je vjerovatno jedna od najtežih stvari na ovom spisku jer, bez obzira na to koliko iskustva ili oaza mira imali, ako nemate jasno definiranu viziju, nećete moći ni postaviti korake koje morate preći da bi je postigli. A sve je tako nejasno i sivo u današnjem svijetu, zar ne? I malo ko će vam stvari razjasniti i objasniti, većinom ih samo dodatno mute i komplikuju, okružujući nas negativnošću i preprekama. Barem kod kreiranja vizije u glavi i na papiru, možete ignorirati te negativnosti i prepreke; one postaju bitne kada se krene u realizaciju vizije. Dok tek koncipirate viziju, jedine prepreke koje treba imati u vidu su one koje proizlaze iz zdravorazumskog razmišljanja o fizičkim ograničenjima svijeta u kojem živimo i tri dimenzije u kojim se sva živa bića kreću. Sve ostalo treba da vam predstavlja priliku, ne prepreku.

 

Osnov. Inteligencija. Vizija. Prošlost, sadašnjost i budućnost, tri koncepta s kojim se (barem, koliko nam je poznato, još niko zna šta se sve mota delfinima po glavi) jedino ljudi susreću i bore na ovoj intelektualnoj razini. Bez njih ne možete donijeti ni najbezvezniju odluku, kao što je gdje otići na kafu ili koju knjigu posuditi u biblioteci, kako onda da znate šta vam je raditi u životu? Što više vremena budete posvetili svakom od ova tri elementa, shvatit ćete da ste usmjereniji i da vam je jasnije šta morate raditi da biste ostvarili svoje ciljeve. Što je veća vizija i širi ciljevi, to ćete više posla morati uraditi. Ali kada nešto silno želite i volite, zar nije posao pola zadovoljstva?

 

***

Emir Pašanović je dugogodišnji aktivista i organizator STRIPITI Festa u Sarajevu. Trenutno između ostalog radi na mjestu sekretara u US alumni asocijaciji u BiH.

(Visited 142 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments