Ukoliko iz bilo kog razloga se desi da pokleknemo pred njom, ona je ta koja nas ponovo izvlači iz ponora! Vođeni njom ( ljubavlju) nikada ne možemo ostariti za otipkane poruke u gluho doba noći. Nikada ne smijemo odustati od poziva kasno u noć.
Od priznanja! Jako tiho upućenih riječi!
Od iskradanja iz kuće. Od noćnih šetnji, i jako dugih razgovora. Spontanih pokreta, rasčupanog repa, i širokih dukseva.
Vođeni njom nikada ne možemo pregrubo grliti !
Predugo ljubiti ! Prebrzo ostavljati !
Vođeni njom, pravom ljubavlju, krevet jedva za jedno postaje krevet za vas dvoje. Bijeg od realnosti, prepušten vašim poljupcima za laku noć, probuđeni rukom u ruci za dobro jutro.
Četiri bijela zida mijenjate za klubove, i autobuska stajališta pretvarate u jedva čekanja, i teška nedostajanja !
Vođeni njom puštate tišinu da govori umjesto vas .
Vođeni njom (ljubavlju) nikada ne treba prikrivati ono što osjećamo. Ono što osjećamo prema drugome je vrlo često i ono što nas pokreće. Drži budnim! Izmamljuje osmjeh ! Tjera naprijed ! Motiviše, i ne da nam da padamo.
Kada smo vođeni njom onda bivamo jači ! Sigurniji ! Onda čitamo poruke po više puta ! Prelistavamo stare fotografije ! Smjehuljimo ! Čitamo stare dnevnike ! Prisjećamo se datuma, početaka, prvih izlazaka , i upućenih riječi.
Sve sa osmijehom !
Vođeni njom, ljubavlju, onom pravom, mi pravimo planove za budućnost ležeći u krevetu za jedva jedno, naslonjene glavom na tvojim prsima, slušajući otkucaje tvoga srca ! Ljubiš me po kosi, istovremeno jako stiskajući uz sebe, želeći reći da si tu, ovoga jutra, i da ćeš biti tu za sva ona jutra koja slijede.
Vođeni njom, meškoljim se, uvjeravajući se da ljubav živimo ! Gledamo stari video u kojem prvi put izjavljujemo ljubav, onako buntovno, nespretno, tamo, negdje daleko …ali sretno !
Volim te !
Haj ponovi molim te !
Volim te !
Kako je to lijepo čuti …
Vođeni njom, onom pravom ljubavlju, učimo da osoba koja nam izmami osnijeh i suze vrijedi čuvanja, i svakog truda. Učimo da govorimo i osjećamo jačinu ,volim te ” !
Učimo da zagrljaj može biti naše sklonište !
rame naš smiraj !
ruke vodilje do zvijezda, usne naše pripadanje i imanje !
Učimo da kilometri budu samo ispisani brojevi, da je blizina u nama, i da smo mi odraz onoga što volimo.
Vođeni njom onom pravom ljubavlju često grlimo, govorimo da volimo, pokazujemo i sa tim živimo…
… jer smo vođeni NJOM !
Pravom !
Ljubavlju !
