Ne živim ja da bih se svidjela svima, živim da bih se sviđala sama sebi u ovoj koži.
Ne dišem ja da bih što više vazduha udahnula, dišem da bih opstala i osjetila više.
Ne pišem ja da bi neko pomislio da sam pametna, pišem jer me svaka riječ čini ispunjenijom.
Ne plešem zatvorenih očiju da bi se ljudi čudili, plešem tako jer osjećam svaki ton i svaku riječ pjesme.
Ne pjevam na različitim jezicima jer ih znam, pjevam jer svaka ta pjesma ima nešto posebno, bar lično meni.
Ne trčim po kiši jer sam nenormalna, trčim jer sam slobodna i svaki trenutak je moj.
Ne osuđujem, jer sam i sama osuđena.
Ne pitam, jer rijetko postoji pravi odgovor u zemlji izopačenog morala.
Vrištim i plačem, jer sam ponekad i tužna, ne može sve biti savršeno.
Volim, jer postojim da bih voljela.
Smijem se, jer nema onoga koji je porazio najčistije osjećanje, sreću u ljubavi.
Prkosim životu, jer je slabiji od mene.
Igram se, jer imam izbora.
Komplikovana sam, jer sam ljudsko biće.
Postojim da bih bila ČOVJEK.
Nestalna sam i svoja, jer sam voda, a voda nikada ne prestaje teći.
