Vječna jesen

30 aug
Lejla Čaušević

Zrake sunca udaraju u oči, a istovremeno osjećam hladni povjetarac… Osjećam dubinu jeseni, prolaznost topline i dolazak nekog umrtvljenja… “Smrt” – strah me izustiti tu riječ.. Podsjeća me na tebe. Onda osjetim bol, nešto me steže. Kako više mislim, više boli, a tijelo postaje umorno. Bebo moja, ni ime ti nisam uspjela da dam, a razmišljala sam o mnogim imenima. Bila sam sigurna da ću te zvati Nedim. Nekako mi zvuči nevino, krhko, kao što si bio ti.. Sad tu ispod mlade voćke si.. Žuto lišće mi te prekrilo i hladna zemlja, a još se sjećam otkucaja srca i pokreta svakog tvog.. Već šest godina tu si sine, živiš još uvijek u mojim mislima.

Bio si previše nevin za ovako prljavi svijet.

(Visited 2 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on facebook
Facebook
Share on twitter
Twitter
Share on google
Google

Comments