Vjetar kao vrijeme
ne u leđa
nego ispred tiho
u izvjesni beskraj
daleki korača.
Kao ja
kad pratim
ono blisko
što volim
što zauvijek želim.
A želim da stignem
i vječno tu da stojim
i rame uz rame
s vjetrom mojim
tim beskrajem da plovim.
I ja živim za taj vjetar
i protiv sam svega
što ga spori
ja sam vatra
što zbog vjetra godine gori.
Ja sam vatra
s plamenom gorkim
crni dim tiho me guši
a bolje da sam niko
a čovjek u duši.
A bio bih čovjek u duši
skoro i najbolji
da znam da Ona voli što je vjetar
zbog kojeg sam vatra
pa gorim.
(Visited 118 times, 1 visits today)