Usudi se…

20 maj
Najda Ramić

Nakupilo mi se ovih dana…Fakultet, ispiti, ljubav.. Jedva pronalazim vremena da onako sjednem sama sa sobom, kako to često imam običaj. I tako u moru tih upitnika u glavi, sjedim jedan dan sa društvom. Zamišljena, pomalo tužna. Nisu me navikli takvu gledati, pa svako malo čujem:

Šta je tebi danas?

Što si tužna?

I eto, da se olakšam ispričam prijateljima svoju, pomalo sjetnu ljubavnu priču. Nešto se „uskomešaše“, kao da me nisu shvatili ozbiljno. I onda odjednom moju zamišljenost prekinu rečenica koju je neko od njih izustio.

„Ne daj da drugi vide  da si loše“

Ubrzo nakon toga redaju se sljedeće „utjehe i savjeti“

„Nasmij se, makar odglumi. Nek svi misle da si sretna“.

Slušam i ne vjerujem. .Šta bolan odglumi?!

Kako to danas živimo?

Pretvaramo se da smo sretni. Oko nas more žena i muškaraca nekog „umjetnog osmijeha“. Ako takav osmijeh uopće i postoji. Ko zna koliko je iza njih treninga, da bi mogli prikazati javno ono što ustvari ne osjećaju. A sve radi one, dobro nam poznate „Nek ne zna i ne vidi narod“!

Ama neka zna!

Neka zna i vidi taj isti narod da sam danas tužna. Da sam ponekad sjetna. Da me boli. Ljudi smo, od krvi i mesa. I imam potpuno pravo da danas ne bude moj dan. Naravno, nemam pravo da nekog zbog toga povrijedim, ali neću  da nosim maske. Želim da se vidi na meni sve ono od srca.

Hoću da se čuje kad mi se otme onako jedan srčani osmijeh od kojeg zvoni cijela prostorija. Ali hoću da se čuje i onda kada zaplačem istim tonalitetom. Sigurno se pitate zašto to želim..

Jednostavno je.

Jer nismo roboti.

Dišemo, osjećamo, trebamo jedni druge.

Ne pomažemo jedni drugima, jer živimo u zabludi da smo svi sretni.

Ne grlimo jedni druge snažno, jer mislimo da nam ne trebaju baš takvi zagrljaji.

Sve nam je nekako mlako.

Hej!

Ne glumimo, koga to zavaravamo?

Itekako trebamo snažne zagrljaje, lijepu riječ. Itekako trebamo jedni druge.

Usudimo se pokazati svijetu ono od čega smo satkani. Ljudi smo,  i ništa drugo sem kombinacije dobrog i lošeg nismo. Sretnog i tužnog. Hajde da se vidi da smo hrabri, ne pretvarajmo se.

Znamo da i sreća i tuga su prolazne. Ali pokažimo i jedno i drugo, tek onako da uz sebe imamo nekog s kim će na tuga brze proći, a sreća duže trajati.

Usudi se!

(Visited 376 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments