Usne od pelina

18 apr
Amila Mujkić

Bila je otmjena dama. Ponekad bi bila toliko otmjena da sam se uspio nekako gubiti u svoj toj priči. Nikada nisam znao zašto je od svih izabrala mene, ovakvog kakav jesam. Nikada nisam bio otmjen, jurcao sam okolo trošivši novac na neko piće i ploču najdražeg benda. Bio sam staromodan i volio sam sve što ima veze s tim. Ne mogu reći da je bila staromodna, ali bila je poput dame iz sedamdesetih u onoj narandžastoj haljini na pruge krijući se od sunca ispod velikog šešira. Hodala je precizno tapkajući štiklicama vrelom cestom. Uvijek je čitala i uvijek, ali uvijek je mirisala na Šanel broj 5. Nikada se nisam usudio pitati zašto je izabrala mene, bojao sam se da će otići ako je priupitam. Ćutao sam i brao joj ruže rascvale u gradskom parku. Ono najljepše na njoj bile su usne. Imale su ukus gorčine koji me mamio. Te su me usne opijale svaki put kada bi ih spojio sa svojima, ili kada bi slučajno skliznule na moj vrat. Te usne su bile moje, gorke i sitne. Volio sam ih. Nikada nisam znao na šta me podsjećaju.. A onda, onda je ona otišla. Nisam je ni upitao zašto, valjda jer sam smatrao da je ne zaslužujem. Kupio sam piće i pustio najdražu ploču misleći na nju. Otpio sam veliki gutljaj prozirne tekućine i shvatio jedno: “Te usne su bile usne od pelina.” Doza gorčine na mojim usnama sada je bila jednaka gorčini u mom srcu, ali eto, ipak me još nešto podsjeća na nju.. Iako sada sitnim i gorkim usnama ljubi nekog drugog. Ma neka ljubi, pomislih. Neka je i voli, rekoh naglas. Ipak je bila neko koga je vrijedilo voljeti više od svega, prećutih.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 151 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments

Autor Merima Telarević