Ujedinjeni u različitostima

4 jun
Hatidža Ahatović

    Koja je vaša prva asocijacija kada vam neko spomene ”Indonezija?”

Prije godinu dana kada bih čula za Indoneziju, prvo što bih pomislila bilo je : siromašna zemlja, zemlja sa najvećim brojem muslimana na svijetu, Baliiiiiii. Da li je Indonezija samo to? Nakon skoro 9 mjeseci provedenih u ovoj zemlji definitivno sam promijenila mišljenje, te sam zaboravila na sve predrasude koje sam imala o tom skrivenom raju.

Koliko samo ljudi površno razmišljaju i koliko zapravo  malo znaju o zemljama na svijetu, uvjerila sam se  tačno prije 9 mjeseci, prije nego što ću napustiti Bosnu i Hercegovinu. Nakon što sam odlučila da provedem godinu dana u Indoneziji, mnogi ljudi i oni koje poznajem, a i one koje ne poznajem javljali su mi se da me kritikuju zbog mog izbora.

Otprilike svaki komentar je bio sličan: ”Zar nisi mogla izabrati neku evropsku državu?”, ”Šta ćeš u Indoneziji, zarazit ćeš se tamo”, ”Ako odeš tamo, natjerat će te da se pokriješ, pa te poslati da se boriš ”, i razni drugi komentari slični ovima.

Dragi ljudi, šta je to što zapravo znamo o Indoneziji, osim ono što čujemo od drugih ili što nam medijske kuće serviraju? Sjećam se kada sam govorila da idem u Indoneziju, nailazila sam na takve komentare, prethodno navedene, ali kada kažem : ”Pa u Indoneziji je Bali, imat ću priliku da posjetim kada god poželim”, odmah su drugačije reakcije bile:  ”Stvarno, a Bali je u Indoneziji,?  Blago se tebi…”  Pokušavala sam da ostanem flegmatična na razne komentare i da istrajem u svojoj odluci. Sada već mogu potvrditi da se ni jednog trenutka nisam pokajala i da iskustvo stečeno u ovoj zemlji mi je pomoglo ne samo u mom sazrijevanju, nego i u gledanju na svijet drugačijim očima, prihvatanju drugačijeg i različitog, prilagođavanju u raznim sredinama, te najbitnije, naučila sam da  ljude procijenjujem na osnovu njihovih osobina i univerzalnih ljudskih vrijednosti, te da cijenim i budem zadovoljna onim što imam.

Geografski, Republika Indonezija je smještena u jugoistočnoj Aziji I djelimično u Oceaniji, a glavni grad je Džakarta, gdje sam i nastanjena. Indonezija se sastoji od oko 18 000 otoka, od kojih su 6 000 naseljeni. Zemlja u kojoj  se govori više od oko 300 jezika, a službeni jezik je Bahasa Indonesia (Indonezijski jezik). Stanovništo Indonezije dijeli se na čak vise od 700 pripadnika raznih naroda I plemena. Iako je najzastupljenija religija islam, prisutni su i krščanstvo, hinduizam i budizam. Ovo je je i četvrta država svijeta po broju stanovnika, samo u Džakarti je naseljeno vise od deset miliona stanovnika. Kada saznate ove stvari o jednoj državi, možete shvatiti koliko ste zapravo sretni što možete vidjeti toliko raznolikosti na jednom mjestu. Toliko je različitosti, a opet su svi kao jedno. Moto države glasi :

” Ujedinjeni u različitostima.”

Svi poštuju svakoga, svi slave sve praznike, ovo je zemlja gdje harmonija vlada i gdje narod živi u jedinstvu. Koliko je zemalja na svijetu koje su poput ove? Koliko je zemalja u kojima ima toliko različitosti, a da nema diskriminacije? Indonezija nije samo Bali, Indonezija je i Yogyakarta, Indonezija je I Manado, Indonezija je i Raja Ampat,  Aceh i mnogi drugi  gradovi. Ako odete na Bali, pored prelijepih plaža, imat ćete priliku da posjetite brojne hinduističke hramove i da vidite rituale koje hinduisti sprovode svakog dana, a oni čine većinsko stanovništvo na ovome otoku. Ako odete na otok Sulawesi, moći ćete prisustvovati jedinstvenoj ceremoniji etničke skupine koja, iako su krščani, zadržali su tradicionalni ritual predaka koji nalaže da mrtve ljude ne sahranjuju, već mumificiraju i drže u svojim kućama. U Yogyakarti ćete imati priliku da posjetite najveći budistički hram na svijetu ”Borobudur”, obiđete palatu Sultana Jogye, dok ćete u   Džakarti  moći posjetiti najveću džamiju u jugoistočnoj Aziji, a  preko puta te iste džamije vidjet ćete i najstariju katedralu u Indoneziji, sagrađenu u gotičkom stilu. Toliko toga za posjetiti, vidjeti i naučiti.

Što se tiče kulinarstva, riža, piletina i sambal je nešto što većina Indonežana jede skoro svaki dan.

Mnogo vole prženu hranu; prežene banane, prženi luk, prženi krompir, sve što je prženo nalazi se svakodnevno na njihovom meniju.

Ono što je za mene mnogo zanimljivo je to sto Indonežani čvrsto vjeruju u mitove o duhovima i ostalim mističnim pričama. Naime, ovo vjerovanje datira iz vremena prije dolaska islama na ove prostore. I danas se  neke etničke grupe u Indoneziji  izjašnjavaju kao muslimani ili kršćani, ali u stvarnosti praktikuju animnizam. Tako sam imala priliku prisustvovati jednom performansu u Yogyakarti, kada su  tokom tradicionalnog plesa prizivali duhove, nakon cega  je duh ušao u tijelo jedne djevojke koja je počela da jede staklo, cvijeće i koru od banane. Mnoge priče o duhovima se vežu za neka mjesta, te sami se oni ne usuđuju da posjete ta mjesta jer čvrsto vjeruju u te mitove. U Indoneziji ne postoji otok, a da za njega se ne veže neki mit o njegovom nastanku ili o duhovima koji su nastanjeni na tom otoku.

 

Iako sam već 9 mjeseci tu, mnoga mjesta još uvijek nisam posjetila, a voljela bih. Toliko je još toga da se posjeti i nauči ali malo vremena. Sigurno ovo putovanje će biti jedno od najnezaboravnijih u mom životu i nisam se pokajala ni u jednom trenutku zbog napravljenog izbora. Kada bi samo mladi ljudi  počeli širiti vidike, vidjeli bi da zapravo potraga za novim iskustvima i učenje novih vještina nas inspiriše i uči važne lekcije. Probali početi gledati na svijet drugačijim očima. Kada bi samo zaboravili na sve predrasude, vidjeli bi na nije svijet samo ”Evropa” , da je mnogo zemalja koje čekaju da budu otkrivene i posjećene. Zato iskoristite svaku priliku koja vam se nudi za putovanja, za edukaciju, za upoznavanje sa drugim ljudima jer zapravo tako postajete mnogo bogatiji. Bogatsvo je stečeno iskustvo, a ne  ono što steknete materijalno.

 

 

(Visited 419 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments