U svijetu traganja

31 maj
Kanita Zaimović

Život svakog čovjeka je put ka samome sebi, pokušaj puta, nagovještaj staze. Nijedan čovjek nikada nije bio potpuno i do kraja on sam, ali svaki put teži da to postane, jedan mutno, drugi svjetlije, svaki onako kako umije… Imajući u vidu Hesseov citat iz djela Demian, mi zapravo tragajući za suštinom života pokušavamo dostići stanje najvišeg blaženog mira, jer samo kroz upoznavanje sebe samih možemo shvatiti druge kao i život oko nas. Djelo Hermana Hessea Siddhartha obuhvaća univerzalne teme, pitanja egzistencije i bivstvovanja ali i same prirode čovjeka. Siddhartha. Glavni junak istoimenog romana, nezadovoljan dotadašnjom spoznajom, odvažno se otisne na put traganja za krajnjom istinom. Razmišlja o suštini, mijenja se i uči, u potrazi za najunutarnjijem ja -atman. Živi u uvjerenju da kada otupi na sve, kad u njemu nastupi potpuna praznina, probudit će se ono što je velika tajna – spoznat će najdublju bit. Luta od učitelja do učitelja, takozvanih SAMANA, kod kojih ne nalazi traženu Nirvanu. Učenje smatra najvećim neprijateljem, a jedino znanje možemo naći u nama samima. Ne slaže se s učenjem indijskog plemića čije se učenje temelji na savršenstvu te na lancu satkanom od uzroka i posljedica. Vodi se tezom da treba napustiti sva učenja i sam stići do svoga cilja. Buddha ga otpušta riječima: Čuvaj se prevelike mudrosti. Odlazeći od Buddhe, budi se i analizira svoj život, oslobađa se svog porijekla, svog staleža, zavičaja, oslobađa se od pripadanja bilo kome ali u isto vrijeme je tako sam. Htio sam da se otrgnem od svoga ja, da ga savladam. Ali to mi nije pošlo za rukom. Samo sam bježao od sebe. I zato ništa ne znam o sebi. U tom traganju sam se ja sam izgubio. Sada želim da proučavam sam sebe, da sam sebi budem učenik. Posmatra rađanje Sunca, travu, potok, rosu… Na svakom koraku svoga puta spoznaje šta je zapravo svijet, ostavljajući meditaciju. Sve ovo je i prije postojalo, ali on to nije primijetio, nije bio učesnik u svemu tome. Shvaća da je do sada uništavao ja koje se krilo u čulima, a u isto vrijeme podržavao, gajio ono ja koje se krilo u mislima. Shvaća da je zapravo trebao poslušati glas vlastitog srca. Nailazeći na Kamalu, mladu ženu koja ga poziva na grijeh, Siddhartha živi životom naslade, ali istinski ne učestvuje u njemu. Počinje robovati porocima – nasladi, pohoti, kocki, postaje ohol, grub, sitničav. Sanja mrtvu pticu koju baca na ulicu, te osjeća kao da je tom pticom odbacio od sebe sve što je dobio. Napušta život koji je živio, prezasićen njime, pun jada i gađenja. Dolazi do rijeke, te u trenutku kada se pođe utopiti u rijeci začuje glas iz svoje duše, samo jednu riječ koja je bila početak i kraj starih bramanskih molitvi, sveti om. Budi se pun ljubavi. Počinje život ispočetka, što ga jako raduje. Shvaća da se točak života stalno okreće. Doživljava preporod, pri čemu shvaća da čovjek mora dotaknuti dno da bi se uzdigao.

Dobro je da čovjek sam iskusi sve što zna
.

Počinje živjeti život na rijeci, te uči od nje da vrijeme ne postoji. Rijeka se nalazi svuda u isti mah – na izvoru, na ušću, u potoku i u moru, na vodopadu i u okeanu… Za nju postoji samo sadašnjost. Postaje svjestan da onaj ko istinski želi naći put, ne može primati ničije učenje, ali onaj koji ga je na- šao može odobravati svačije učenje. To je mudrost spoznaje.

Svijet je lijep kada se posmatra bez želje za traganjem, jednostavno, kao dijete.

Časopis Preventeen

(Visited 110 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments