Ulazim u autobus sa nekoliko nepoznatih lica – muk. Ne uspjedoh ni da se okrenem imadoh šta da vidim – potpuna buka. Tih 11 nepoznatih lica u prostoriji stare lovačke kuće kroz nekoliko minuta napravi žamor i smijeh. Ne vjerujete mi? Nisam ni ja, ali različitost nas prepozna i spoji, i ispriča jednu divnu priču. Miris moći da možemo da osvojimo svijet osjećao su u vazduhu, da možemo da pokorimo sve ružno što nam se nađe na putu i razdvaja nas. I imali smo moć, a sada kada imamo jedni druge, posjedujemo još veću i snažniju moć.
Odmah prvog dana počeli smo sa radionicama. Uz predavanja na teme: komunikacija, liderstvo i pomirenje, prepoznali smo, i upoznali kako sami sebe, tako i jedni druge, a naučili jednu veoma važnu lekciju. Zašto bismo dopustili nekim tako reći „višim silama“ u koje pod broj jedan možemo nabrojati političare, da nas razdvajaju? Zašto bi mladi ljudi živjeli sa posljedicama a da ni za šta nisu krivi? Naučili smo da smo jači od toga, da nema sile koja može da razdvoji i oduzme ljubav između različitih svjetova, različitih glava, i duša.
Onaj mali glas razuma zapravo je glasniji od nekog glasa koji glasno i naučeno upravlja pijunima koji koračaju u svojoj slobodnoj zemlji, ali u velikom strahu. A sve dok imamo razum, imamo i međusobnu ljubav i poštovanje, a to je jedino i bitno, zar ne?
Uz nabrojane teme, takođe smo imali i radionice fotografije, koje su nam dokazale da stvari nekad i nisu onakve kakvim se čine, i samim tim nam proširili vidike i fotografije i same komunikacije.
Ovaj kamp je odmah prvog dana ostavio ogroman utisak na mene, a sada, i nekoliko dana po završetku kampa, moje misli lutaju u staru lovačku kuću i osjećaju idalje, ali veoma blago glasove koji su budili u meni slobodu u svakom smislu te riječi.
Moć je sada na nama samima, a povezanost između nas je ostala, čak i kada smo se razdvojili, svako u svoj grad, ali okupan istim sunčevim zracima.
Autorica: Maja Lujić, učesnica Boot kampa za mlade lidere/ice IV iz Šamca
* Napomena: Članak je nastao nakon Boot kampa za mlade lidere/ice IV održanog od 13. do 17. marta 2018. godine, organizovanog od strane nevladine organizacije Helsinški parlament građana Banja Luka u pansionu “Krušik”, blizu Modriče u okviru kojeg je autorica imala priliku da razvije svoje vještine i znanja na polju pomirenja, liderstva, komunikacije i diskriminacije, upotrebe fotografije i specifične Photo-Voice metodologije zajedno sa mladima iz lokalnih zajednica: Doboj, Doboj Istok, Doboj Jug, Maglaj, Usora, Modriča, Gradačac, Šamac, Domaljevac, Odžak, a u sklopu projekta “Foto glasovi za mir“ podržanog od strane Američke ambasade BiH.
