Pomisli na stvarnost i jačina hladnoće oprži moju nutrinu. Onda kao izgubljen vojnik, koji je vidio užase i strahote rata, panično bježim u maštu gdje pronalazim tebe. Toplina prožima moje tijelo. Lijep je i sunčan dan tu. A nebo? Gle, nebo je poprimilo boju tvojih očiju! I more čak! Pitam se jesu tražili tvoje dopuštenje? Tvoje oči! Toliko su se snažno urezale u moje sjećanje. Tvoje oči vrlo dobro znam. Molim te kad pođes na put ponesi svoj slobodni duh ali ostavi mi svoju dušu da se imam gdje skriti!!!
(Visited 68 times, 1 visits today)
