Trgni se, generacijo!

19 okt
Azra Drina

Navečer, kada ostanem sama sa svojim mislima sklupčana pod toplim jorganom razmišljam o sebi, o svojim odlukama i o našoj sadašnjosti. Razne misli kruže u mojoj glavi dok pokušavam shvatiti koliko toga sam danas uradila, a koliko toga nisam. Sagledavam stvari iz više uglova i prepoznajem greške koje pravim svakodnevno iako uporno pokušavam otrgnuti se griješenju. Poželim da sam rođena u doba revolucija, kada je jedna žena bila dovoljno hrabra da sama iskaže svoje mišljenje i da samo svojim trudom i zalaganjem promijeni barem jednu sitnicu u životu. Sitnicu koja promijeni historiju i koja ostane duboko urezana i trajno zapisana. Onda se zapitam, kako to da mi, mladi, koji živimo u vijeku u kojem nam je sve dostupno, šta god da poželimo skoro odmah dobijemo, kako to da smo toliko nezainteresovani i lijeni? Nikada ne možemo sve generalizovati, jer nismo svi isti, ali, velika većina nas je ”prestala” da živi život punim plućima, ili možda nikada to nismo ni radili? Nikada ustvari nismo živjeli život onako kako to priliči našim godinama. Umjesto da budemo hiperkaktivni i željni promjena, mi smo zapravo neodgovorni i pasivni. Ljutimo se na cijeli svijet oko sebe, iako imamo sve, ljutimo se na roditelje, starije osobe koje i ne poznajemo, sve nam je monotono i dosadno. Postali smo robovi navika. Robovi svakodnevnice. Nemamo apsolutno nikakvu želju da napredujemo, ne zanima nas ništa. Samo je bitno da sjedimo na kafi dva sata i da što se kaže, presipamo iz šupljeg u prazno. Zar nije dosta toga, generacijo? Kada će nam konačno dosaditi da drugi odlučuju umjesto nas, da kroje naš život onako kako to njima odgovara? Kada ćemo konačno naučiti da se zauzmemo za sebe, kada ćemo preuzeti stvari u naše ruke? Odrastimo, ponašajmo se u skladu sa godinama koje imamo, barem trebamo toliko ispoštovati sebe pa učiniti nešto korisno za društvo. Jer ako mi ne ponudimo ništa društvu, šta možemo očekivati zauzvrat od njega? Ništa. Veliko ništa. Zato je vrijeme da se trgnemo, da počnemo živjeti stvarnost, da se manimo virtualne komunikacije, platonskih veza i ljubavi. Uživajmo u svemu što nam se pružilo. Barem pokušajmo nešto promijeniti, borbom ćemo postići nešto, desit će se barem mali pomak, koji se sigurno ne bi desio kada bi samo sjedili skrštenih ruku kao do sada. Pronađimo sebe u ovom svijetu, zagrlimo sve što nam se pruža. Iskoristimo svaku moguću priliku. Ko zna šta nas čeka. A nećemo ni saznati ako ne probamo. Ako ne probamo nešto novo, uzbudljivije, vrijeme je da se vrati uzbuđenje u naše svjetove. Da se pokrene onaj elan kojeg smo imali kao djeca kada smo se igrali na ulici, pronađimo ponovo to dijete u nama. Trgni se generacijo! Probudi se iz dugog sna, dosta je bilo žmirenja i sjedenja. Vrijeme je za promjene i nove pobjede!

(Visited 274 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments