Trenutak

14 jun
Azra Šehić

Riječ.

Snaga riječi.

Izgovorene riječi.

Pokret.

Dodir u pokretu.

Slučajan dodir.

A nije da sam se žalio što se Neko s visine možda šalio i prosuo svu magiju po njoj.

I nije ništa falilo tih dana dok je svaki korak pretvarala u ples i svaku riječ u melodiju. Ali znao sam da će faliti dio mene koji je neprimjetno uzela grabeći zrak rukama i svojom dugom širokom haljinom koja se bestidno dizala sve više i više, i izgledalo je da se haljina vrti, a ona stoji i smiješi se dok joj kosa leluja u zraku.

Zaustavio sam trenutak. Mogao sam da opipam njen miris, mogao sam da joj taknem ramena, mogao sam da joj kažem najljepše riječi, ali ona ih je već nosila u sebi i ispao bih laskavac sa primjesom gluposti u glavi i manjka pameti. A ona se smijala svemu što bih rekao i to me je držalo u enigmi, i tada sam odjednom bio jedan od onih koji neće pitati jer je sramota što već to ne znam.

Bila je matematika i fizika, bila je nauka koju sam otkrio i sebično čuvao za sebe, bila je geografija. Pružila mi je mogućnost da budem naučnik. Stijene i talasi, zračila je, prekrivena mahovinom i dobro poznatim mirisom koji mi se već počeo gubiti pod nozdrvama.

Ona je nastavila svojim koracima, a ja sam ostao zarobljen u tom trenutku kojeg mogu samo pamtiti. Ja sam taj trenutak propustio. Pružila mi je šansu da budem njen, ja sam odabrao da to i budem u njenom neznanju..

(Visited 109 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments

Autor Hocu.ba praksa