Tražim ruke grešne poput tvojih, sjećanje na djelo Vesne Parun

23 dec
Tarik Sakić

Tražim ruke grešne poput tvojih,
i koje su sazrele nevoljnim promašenim
djelima odrastanja.
Tražim nekoga ko će razumjeti moju
samoću, i s kime bi mogao i sam biti zajedno,
da šutnjom razumijevanja tonemo u
blagi polusan, lice uz lice, i da
me zimi ugrije poput zalazećeg sunca
pijesak na mirnoj obali.

Neka me tvoje ruke obaviju poput
vrbe proljetni vjetar,
neka pomen tvog imena bude
rumenilo na mom mladalačkom obrazu,
a tvoj glas orijentalna melodija
koja pokorava svaku neprijatnost
iz moje prošlosti.

Ja znam da te ne mogu, niti želim
tjerati da ostaneš kraj mene, naspram
drugih koje sam vezao ljubomorom i neprospavanim
noćima, jer te volim dovoljno da te pustim
da sretna lutaš. Iako se bojim i mutnim očima
dočekujem mjesec na nebeskom platnu, jednog dana
ćeš mi i takva postati bleženstvo, pod onom
istom planinom egoizma i samovolje gdje tumaram i spavam.

Prošetaj sa mnom, ruku pod ruku,
greškom pod greškom, i prisjećajmo se
momenata trošenih u kajanja budućnosti
uobličene u našu kulminaciju koja nas
razdvoji na tako, stihijski način.
Cvijeće i staze intime su opustošili
zli hajduci koje smatrasmo bližnjima.

Zapjevaj mi katkad koji slog da
zaboravim na vrijeme koje me grize.
Želim da budem ono stakleno zvonce
koje će te čuvati kada se sve u
tvom životu raspada, jer ne želim
te plačnu vidjeti ni trena, niti želim čuti
jecaj tvog glasa koji je nakon svega
ostao blag kao u djevojčice.

Ja ću iz daleka priželjkivati da budeš uloga
u mom najsretnijem dobu, da usadim u tebi
ono malo svoje snage koju sačuvah za
voljenu osobu, i da pohlepa nam nikad
više ne bude dio života.

Da li ću biti otac me ne brine
koliko me brine ko će biti majka toj djeci,
jer je došlo doba gdje je malo reći da
ljubav manjka, pa čak i majčinska. Uz tebe
mogu volit’ i svijet koji je grub.

Tražim ruke grešne poput tvojih,
jer jedino one znaju kako ukrotiti moje uzburkane
talase u svijesti krajnje, iracionalnoj.
Gledaj me u lice i primjećuj kako
godine sustižu i najjače među nama.
Bore i ispijeni kapci su samo znak
da sam pokušao da te usrećim.
Pisao bi memoar kako bi znala moj
svaki korak, ništa ti ne bi tajna ostala.
Ali, pisana riječ je samo fasada kroz koju
cijelu istinu ne bi nikad vidjela, te je ostala
ono što je od početka bila: samo riječ.

Tražim ruke grešne poput tvojih,
te ću te željeti i tražiti, da
budeš kraj mog uzglavlja i da
budeš blaga mome snu.

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 84 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments

Autor Hocu.ba praksa