U podnevnim satima, glavna pješačka ulica vrvi. Moglo bi se reći da je čitav grad, od najmlađih do najstarijih, bio u toj jednoj ulici. U toj nepoznatoj ulici, u nepoznatom gradu, sve ljudske prilike su žurile, ne obazirući se jedni na druge. Svaki od njih je imao svoju priču i svoj razlog za žurbu. Svi su imali različite putanje. Sijale su se crvene trake koje su svi nosali na rukama.Jednog je zaslijepljivala traka drugog, a traka na ruci tog drugog je zaslijepljivala trećeg i tako se stvorio začarani krug, koji se činio da ga je nemoguće prekinuti, i bio je u podsvijesti svih ljudi. Međutim, u gomili ljudskih figura i crvenih traka, u gomili zaslijepljenih ljudi, micala se jedna bijela tačka. Micala se bez problema, refleksije crvenih traka je se nisu doticale. Nije zapinjala, išla je pravo, bez obaziranja i na crvene trake i na ljude koje ih nose. Nepoznato tijelo, bila je jedna visoka ljudska prilika, s bijelom trakom na ruci. Imao je namrgođen izraz lica, umor je prožimao kroz njegovo tijelo, ali ga to nije ometalo da nastavi svoj ponosni hod.
Bijela tačka je skrenula u veliki park koji se nalazio desno od velike ulice, i tu se zaustavila na jednoj klupi. Zaustavivši i osvrnuvši se, shvatio je da su preko puta njega stajale dvije osobe s crvenim trakama. Derali su se i psovali. Uprkos tome, pokušao je da na trenutak uživa u ljepotama parka i svježem zraku, zaklopivši oči. Kako god, buka je dolazila do njega. Zaokupili su njegovu pažnju, ne zbog njihovog izgledai buke. To je bila normalna, svakodnevna pojava, koja je kvarila njegovu svakodnevnicu često, ali nije dao da pokazuje njen efekat, za dobro drugih. ,,Sada je dosta!”, pomislio je.
Ustao se i prišao dvojici ljudi s crvenim trakama.
,,Oprostite, da li smijem znati razlog vaše svađe?”, upitao je.
Dva para razrogačenih očiju su uprla svoje prodorne poglede. Čovjek s bijelom trakom je mirno gledao njih, s prijateljskim izrazom lica.
,,Šta vas to briga?”, razdraženo je odgovorio jedan od njih.
,,Šta je, nećeš da kažeš? Kad ti nećeš, ja ću! Gospodine fini, on je javno vrijeđao mene!”
,,Normalno da sam vrijeđao kad si i ti mene!”
,,Pa kad ste zaslužili i ti i svi iz tvoje grupe!”
,,A vi kao da niste?”
Čovjek s bijelom maramicom je nevjerovatnom brzinom otrgnuo crvene trake dvojici ljudi, i zalijepio dvije nove bijele. Obojica su zatreptali svojim očima.
,,Izvini, zašto smo se svađali maloprije?”
,,A ne znam vjeruju mi?”
Začuđena dva lica su sada razgovarala mirnije.
,,Mislim da sada čak i bolje vidim, nekako ne blješti mi ništa pred očima!”
,,Stvarno, i meni!”
Na crvenoj traci je pisalo: ,,mržnja”, a na bijelim ,,razum”.
