Tragom parfema

15 jun
Zorana Tovilović

U stilu slobodne subote, u međuispitnom periodu, riješim da uradim GSP (širokim narodnim masama ženskog pola poznato i kao Generalno Spremanje Prostora.) Nekada zaista prija da se izvučeš iz obaveza i svega što na bilo koji način vrši pritisak na tvoju pomalo boemsku dušu, pa se uživiš u ulogu Pepeljuge. Bez princa, cipelica, kočije i bala u ponoć… Dakle, samo ti i prašina. Latiš se krpe i natjeraš životni prostor da malo živne. Sa njim nekako živneš i ti.

Prevrćući stvari, namještaj i sjećanja obično, ako naiđem na nešto zanimljivo trgnem se nakon desetak minuta i zateknem sebe kako sjedim na krevetu i držim „pronađeno blago“ u rukama opraštajući se od njega prije nego što završi u kanti za smeće.
Danas je jedan od takvih dana, samo što u tom okretanju i prevrtanju stvari po sobi naiđoh na nešto drugačije… Nađoh na polici, iza knjiga jednu malu bočicu parfema. U momentu kad je ugledah koljena sama klecnuše pa nekako nespretno sjedoh i ostadoh tako ne znam koliko dugo. Vrijeme je, čini mi se stalo onog momenta kada sam skinula poklopac i kada se mojim mirisnim receptorima raširio isti miris koji čuvam skriven od svijeta i sebe. Nema sumnje da je parfem ključ sjećanja… Ništa ih ne pokrene tako živo i intenzivno kao stari, ali dobro poznati miris. Jeftini parfem i njegov skupi miris… Jer ne plaća se sve parama.
Nanosim kap na ručni zglob i prinosim nosu. Srce zalupa jače. U sljedećih nekoliko trenutaka osjećam mirisne note parfema kako se razvlače po kajdankama duše i čujem melodiju koju prave… Čujem je jednako dobro i jednako jako kao onda kada sam te mirisne note slušala glavom naslonjenom na nečije rame.

Udišući mirise sa ručnog zgloba moje lijeve ruke, kao da puštam patetične, ljubavne filmove koji nisu filmovi, to su zapravo dijelovi mojih sjećanja vezanih za taj miris. Iz ove pozicije sad, nekako djeluje patetično i nestvarno… Velike riječi izgovorene u vjetar, pa vjetrom odnesene ko zna gdje… Nedosanjani snovi na tom ramenu, planovi, sjaj u očima i ljubav u koju smo se kleli… Bilo je nestvarno, bilo iskreno i veliko… Bilo je mnogo toga, ali nikada patetično. Bilo je, i više nije.
Sjetih se sad da sam jednom pročitala da isti parfem može da miriše različito na različitim osobama, jer je miris kože jedinstven i on diktira glavnu mirisnu notu koju će parfem prenositi. Sada mi je mnogo jasnije zašto više nikada nisam srela nekoga ko miriše tako kao On. Nauka kaže da ljudski mozak može sa velikom tačnošću da zapamti, sjeti se i prepozna čak 50 000 različitih mirisa, ali nauka vjerovatno nema logično objašnjenje zašto me samo taj jedan još uvijek baci na koljena nemilosrdno. Zašto se samo tog jednog sjećam tako živo i intenzivno, tako snažno i tako tužno. Smjenjuju se lavine i naboji emocija u toj jednoj kapljici koja umjesto na tvom vratu sad miriše na mom ručnom zglobu. Gutam knedlu, stežem srce, jer prije sat vremena bih se zaklela da mi ti više ne možeš ništa, i Ti zaista ne možeš, ali nisam uzela u obzir tvoj miris.

Žderem se i um mi para to što ne mogu da se sjetim kada si i zašto ostavio tu prokletu bočicu i zašto sam je sakrila…
Možda da te prizovem onda kad te poželim, možda da se prisjetim trenutaka koje kao ću ikada moći zaboraviti…
A možda je miris sve što je ostalo od tebe, možda je miris obećanje strpano u bočicu… Ono jedno obećanje koje nikada nećemo jedno drugome ispuniti.
Možda si sad samo utvara, duh iz bočice… Ali bočice parfema

Možda si tu bočicu ostavio da te, jednom kad je pronađem, ponovo pustim van i oživim…
Možda je to tvoj način da se kao lopov prikradeš, zasviraš melodije na dirkama mirisnih receptora, vratiš pomalo boemskoj duši onaj dio koji si odnio sa sobom, pa se u mirisnom mozgu opet zagrlimo… Ti, duša i ja…
„Jer miris nije ništa drugo do dodira koji osjetiš na daljinu.“
Na krilima mirisa dođeš, razbaškariš se na mom ručnom zglobu, a onda jednostavno izlapiš.
Jer iako mi se ponekad učini da je tako, ja odavno ne idem za tragom tvog parfema.

(Visited 142 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments

Autor Hocu.ba praksa