Tišina potiče na razmišljanje

7 nov
Tereza Šušnjara

Dvadeset prvo stoljeće, doba tehnologije, napretka – idiličan život za mlade. Mladost-ludost, kafići, izlasci, pjesma na sve strane. Za razliku od ostalih nama je sve igra-smo neka svira!

A onda tišina. Zaglušujuća tišina, šok poslije tolikog bezbrižja. Nije se samo pjesma ugasila, ugasila su se 2 života. Slomljene 2 obitelji i bezbroj otvorenih starih rana onih koji su slično proživjeli.
Tišinom odati počast, ali zašto ostaješ u tišini državo?  Zašto je ovo još malo pa svakodnevnica?
Da do sad nije bila tišina, izbjeglo bi se da javna tajna  prouzrokuje  još 2 smrti. Ostade Bosna bez dvije studentice,  buduće radnice ove zemlje, bez dvije buduće majke.
Krivac pobjegao? Ma mi živimo sa svojim krivcem! Nebriga države za građane u svim sferama života, država uređena po principu ”koliko para-toliko muzike”. Gdje ni višestruko kršenje zakona nije kažnjeno, ni ubojstvo nije zločin. Ovaj sustav – on je sam po sebi zločin protiv čovječnosti.
Zatim mediji bruje o raznim obećanjima, zatvarenjem iz rešetaka, kaznama… kako se ovako što ne smije i neće ponoviti. Tako 2-3 dana, a u nastavku tišina.

Ne dozvolimo da se sve opet utiša. Tišina potiče na razmišljanje, ali tišinom se ne djeluje.
Na sreću, jučer sam preživjela, evo i današnji dan prolazi, ali sutra mi ni’ko ne jamči. Ni meni ni nikom drugom. Ako ponovo pustimo nadležne da se ušute, pružamo im prikliku  da svakog od nas otprate u tišinu. Zagrobnu tišinu.

(Visited 98 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments

Autor Admin