Dani su tako sumorni, sivi
mrtvo vrijeme bdije nad nama
ulicom hode leševi “živi”
krvavi trag ide za nama…
Život je izbjegao negdje daleko
jamu naselili novi stanari
krike u pomoć dal’ čuje neko?
Bježite od nas gladni lešinari…
Poljubac smrti kako je hladan
skamenjeno tijelo bespomoćno leži
iz mraka pas bolesno gladan
nad mrtvom sjenom demonski reži.
Koga je briga za ovu bijedu,
za šaku jada kako je krštena,
kome da kažeš nije u redu, kad je sve što čuješ samo… tišina!?
— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —
(Visited 264 times, 1 visits today)
