Tebi, za ljubav

19 nov
Azra Drina

Najljepše su one, mnogo puta opjevane i opisane, neostvarene ljubavi. One, gdje se dvoje ljudi vječno voli, daleko od svijeta, od ljudi, kilometrima daleko od tuge i bola. Udaljeni od ludila sopstvenog i ovozemaljskog. Tamo se najjače voli, nastrasnije ljubi i najsnažnije grli. Dani prolaze, godine se nižu, a ništa se ne mijenja. Sve ostaje isto. Onako kako treba biti. Samo ljubav postaje sve veća i veća. Divan svijet, ispunjen smijehom i blaženosti, svijet u kojem nema prepirki, suza i ružnih riječi. Samo sreća.

I ti i ja ćemo živjeti tako. Razdvojeni u surovoj realnosti, a opet, u mislima spojeni i zadovoljni. Tamo nam je ljepše, vjeruj. Možemo se sakriti od svih nedaća sa kojima se susrećemo u našim životima. Napokon može biti onako kako smo to zamišljali, napokon se mogu ostvariti naši snovi, napokon možemo biti zauvijek zajedno i to nam niko, ama baš niko ne može oduzeti. Jer to je samo naše, nedodirljivo, a itekako postojano. I zato, ne brini se, jer mi nikada ne nestajemo. Naša ljubav nikada ne prestaje. Svjetlo se nikada ugasiti neće. Postojimo i tek ćemo da postojimo, tamo, negdje, na mjestu za koje znamo samo ti i ja. Tamo smo sigurni, čuvat ćemo jedno drugo najbolje što umijemo, uživat ćemo jer u ovom svijetu to nismo umjeli. Sve ovo je očito bio preveliki zalogaj za nas. Svemir je očito imao drugačije planove za nas. Presnažne struje su nas odvele suprotnim putevima, tijela su se možda odvojila, ali duše, one se nikada ne razdvajaju, one se nikada ne zaboravljaju. Srce uvijek kuca samo za jednu, glas uvijek drhti samo zbog jedne, a misli, misli su uvijek predane samo jednoj. Onoj nedodirljivoj. Onoj nedostižnoj. Onoj koja je trebala nastaviti trajati, ali nažalost, nije. Prestala je ovdje i trenutno, a nastavila je tamo i konstantno. Tamo, gdje se uspomene vječno čuvaju, tamo gdje je svaka riječ sveta, a svako djelo zakletva. Jer, zapamti, gdje anđeli padnu, tu nije kraj. Ranjeni se nikada ne napuštaju, ljubav se nikada ne predaje.

Velika djela napisana su o još većim ljubavima, prelijepi stihovi nizali su se u pjesmama, živi ljubav čak i poslije kraja. U pjesmama, pričama, u ljudima. Duboko urezana u čovjeka, ona koja se ne ostvari tokom života, ali koja traje zauvijek. Najbolja moguća. Ona gdje je kraj tek njen početak. Početak savršenstva.

(Visited 304 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments