Tebi, današnji čovječe

2 okt
Ajla Pandžić

Prepušten si samom sebi, a opet tako okovan. Svaki dan napraviš izbor i trudiš se da ga se držiš, ali ti nešto uvijek odvuče pažnju. Pokušaš da se promijeniš, ali nekako se još uvijek držiš starih predrasuda, koje te čvrsto vežu svojim lancima. Obećaš se svakome, a ne ispuniš se nikome. Želje imaš, ali samo da bi mogao nekada u budućnosti soliti pamet drugima, ako se te iste želje ostvare. Pažnju pružaš isključivo onima koji će ti za nešto trebati. Oholiš se kao da je cijeli svijet samo tvoj. Zaboravljaš sitnice. Osmijeh imaš samo na fotografijama, kako bi drugi vidjeli koliko si “sretan”. A šta se desi kada nema drugih?
Vidi li tada neko pravog tebe?
Onog, koji odustane, kada pomisli da je sve uzalud. Onog, koji traži opravdanje za svaku svoju glupost u tome da je mladost – ludost. To opravdanje obično uslijedi noću, kada ostaneš sam sa svojim mislima. Tada nema potrebe da ikom daš lažni osmijeh, jer se pola tebe kida. Nekima si teret, a nekima blagostanje. Prekrasno shvatiš kome valjaš, to te i uništava. Svaki dan iznova.

(Visited 72 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments