TEBI.

2 mar
Edita Mujezin

TI.
U svakoj zori i okovima tamne noći.
I u svakom trenutku jave i sna.
I kad bježim tražeći nekoga ili nešto.
I kad teški koraci odzvanjaju u mraku želeći da idu ka tebi..
Znaj, postojiš; isklesan mi je put do tebe.

I kad emocije pršte i odbijaju se o zid.
I kada vrištim u sebi na sav glas želeći nešto reći,a znam da kasno je.
Duboka si rana, ne prolaziš.
Vrijeme mi te odnosi, nebo iz sve snage otima.
Suze brišu osmijeh, ostaju samo ožiljci davne sreće. Gotovo da ga i nema.

Možda je pronađem iza kraja,
sa one strane sirat-ćuprije;
Onda kad se ugasim i kad sjaj u očima iščezne.
Ali ne brinem, ne postoji vječno, ne u mojim očima.
Vječno postoji samo u onim očima koje voliš.
Moje je vječno u tvojim očima,
toplini tvog dodira,
u samome tebi.

Putuj, bijela ptico nebeskim beskrajem.
Ja ću vratiti naš sat unazad, u neko ljepše doba i isprositi vrijeme za nas.
Tu si i vječno ćeš živjeti.
Oduvijek i zauvijek.

(Visited 320 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments