Te noći kad je došao Mevlana

11 avg
Dženana Uščuplić Zukić

Postajem nebo, rušim zid. Širim slatki miris nedozrele čežnje, pomalo stidljive i oporne, poput daha breskvinog cvijeta u dvorištu. Ima nešto čarobno u noćnom nebu. Obavijeno metafizikom, obučeno u zlaćani suf skrojen od zvijezda u kom se ogleda univerzalni čovjek ; u kom se ogleda Božije ime. Sveti mjesec. Osjećam njegov dolazak u vazduhu. Miriše na promjenu, na bolje, na mekše. Na ljubav. Udišem od njegovog svjetla i više nego što mogu ponijeti, u slučaju da budem od onih koji će zaboraviti.
Prosipam muziku po gradskim pločnicima, Masnevijom krpim pukotine u zidu i u sjećanju.
– Čudno je ovo putovanje, – mislim – od istog smo ahfa, od praiskona pa do sadašnjeg trenutka, dovoljno ga osjećamo, previše nemoćni da ga napipamo u mraku. Kada bih ja imala Knjigu tajni, kada bih spoznala krajnji cilj, tada bih i ja mogla spojiti smrt i vjenčanje, tada bi svih devet lica moje duše isijavalo mirom, poteklog iz oka, preko usana, vraćajući se svom izvoru.

Sklapam oči da udahnem tišinu pravo iz utrobe mjeseca, u egzaltaciji neobjašnjivog očekivanja, pišem haiku samoj sebi svojom rasparčanom svijesti, zapletena u nokturno, zgasnuta u oku noći. Sladunjavi zejtin iz fenjera oblaže zidove akvarelima moje duše.
– Da umreš u ovom trenutku, da li bi sama sebi presudila pakao ili raj?
– Ne znam. – kažem. – Jesam li došla blizu cilja?
– Misliš li da postoji cilj?
– Svako putovanje ima odredište – kažem.

Otvaram oči, magličaste od mjesečine, njišem se u pretincima uma, negdje između realnosti i poimanja. Osjećam kako se otvaraju pupoljci u meni.
– Treba mi Knjiga tajni – kažem.
-Da spoznaš dimenzije svoga srca?
-Čeznem da spoznam nutrinu – odgovaram.
– Čežnja je ljubav ,- kaže – a ljubav je Bog. Krajnji cilj je Voljeni koji nema kraja. Samim tim, ni putovanje nema odredište.
– Volim, znači da razumijem? Svrha je da ja dam svom životu svrhu?
Svjetlost iz fenjera se stišava, ostavljajući neku neobičnu sumaglicu u sobi. Noć svlači svoje modre odjeće i iznjedrava zoru.
– Čudno je ovo putovanje – mislim. I odjednom se prisjećam, dovoljno ga osjećam i uspjevam napipati u mraku.

(Visited 127 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments