Sva prirodna ljepota slila se na jedno mjesto, život je pronašao način da grane, a historija mu je dodijelila ime Konjic. Ova multikulturalna općina posjeduje bogatu prošlost i dokaz je neizmjerne Božije blagodati. Stoljećima njegove obale umiva tajanstvena ljepotica Neretva, a iz njenih dubina titraju prosuti kamenčići. Stara ćuprija, ta čvrsta utvrda, prkosi vremenu, rušena je i ponovo građena. Bila je od velikog značaja, jer su se tu skupljali trgovci iz svih krajeva. Tom putanjom su prolazili, odmarali se ili pak ostajali putnici namjernici. Gazile su je brojne vojske, slaveći svoje pobjede, ali i ostavljajući teške tragove svojih poraza.
Prolaznici joj se dive, gledam ju kako se šepuri, ponosita je. Ali ne vide oni udarce života na njoj. Vrijeme se uporno potpisuje, a ona se otima. Borbena je, gorljiva, ona je žila kucavica ovog grada sa pazarom u blizini. Osim nje, prostiru se i drugi mostovi, međusobno vezani ljubavlju i prijateljstvom. Konjic je okružen svojim vjernim čuvarima, idealima ljepote. Gdje god se pogled vine, vide se zeleni vrhovi, metrima i metrima visoki.
Ovdje, u ovom gradu na Neretvi, rođeno je sasvim obično dijete, koje je potom odraslo u mudrog i poštenog čovjeka. To je svakako Zulfikar Zuko Džumhur. Ovaj rijetki ljudski cvijet stekao je slavu ne hrleći joj. Zuko Džumhur sinonim je za ovaj grad. Bio je vakif, koji je iza sebe ostavio brojne neprocjenjive vrijednosti. Nisu to nikakve tvrđave, nego mnogobrojne hartije i spisi protkani zlatnom riječju. Uistinu, riječi su djela i kao takva nikada ne umiru, a s njima ni oni koji ih čine. Njegova nekada trošna kuća, danas je muzej, a njegova duša još je prisutna u konjičkoj čaršiji.
Konjic će u svoje okrilje svakog prihvatiti. Važna historijska ličnost i veliki vojskovođa – Josip Broz Tito ovdje je pronašao svoje utočište. Po njegovoj naredbi, u konjičkom brdu Zlatar sagrađeno je ogromno utvrđenje, današnji muzej pod nazivom ARK. Kada kroče njegovim hodnicima, posjetitelje nenametljivo zapahne miris prošlosti i tajanstvenosti koja se izvija iz naslaga prohujalog vremena. Njena misterioznost možda nije drugarica istini, ali ova utvrda vjerodostojno, sasvim istinito svjedoči o jednoj zanimljivoj balkanskoj epohi i značaju koji je naš grad imao u mirnim i burnim historijskim vremenima.
Adrenalinska vožnja Neretvom je aktivnost koja se naročito popularizirala posljednjih godina. Stranče, ovdje ne možeš ostati ravnodušan! Ovdje se najjače voli! Glavom u snijegu, nogama u vodi, jedući božanstveno voće, stvara se slika raja na zemlji. Eh, to je Konjic. To je istinska ljepota.
Ono što Konjic s ponosom predočava 635 godina jesu Konjičani, te iskrene i hrabre patriote. I sa sigurnošću se može reći da njegovi stanovnici i predvodnici imaju sreću i čast biti vezani za ovaj grad. Biti dio njega.
