Tama

31 mar
Emina Ahmetović

Svi smo mi u školama učili da alfabet započinje slovima: ,,A, B, C, D” . Njena škola i njen alfabet bio je drugačiji od ostalih. Bio je drugačiji od pravila. Jedino njen alfabet započinjao je slovima: ,,T, A, M, A”.

Veselo sunce lagano se pružalo visokom poljima, njenog malog sela. Sela čija su polja bila najljepša.Nekima je to selo bilo bezvrijedne dvije riječi, ali u te bezvrijedne riječi, stao je, čitan njen život. Njene prve riječi, prvi koraci, prvi prijatelji i prve simpatije. To je selo njenih djedova, nena, njenih predaka, pa kako da joj ne bude najljepše? To je selo gdje su svaku noć zaljubljeni par gospođa zvijezda i gospodin mjesec, bilo glavni čuvari,te usmjerivači. Tu odrasta, živi i bori se.
Osjetih par kapi kako se kotrljaju niz lice, kiša, pomislila je razdražujuće, i pustih suze ogromne teške da se takmiče sa kišom. Potpuno mokra, sa odjećom pripijenom uz tijelo, sa kojim pramenom na licu stopljenim sa suzama i kišom, koračala je dalje. Potpuno otupjela ili slomljena.
Istina je da nije znala kuda ide, ali to u tom trenutnu ne bi ni važno. Koliko puta se upitala kuda idu ljudi koji se samo slome, koji idu dalje ali stoje. Svijet to ne vidi. Briga svijeta za pojedincem, kao što je pojedinca briga za svijet. Ljudi se više ne pomažu, pa od koga tražiti pomoć onda kad se jednostavno samo slomiš? Od koga tražiti zagralj onda kad ostaneš sam? Da li postoji neko da te tad drži za ruku i ćuti. Razumije tišinom i tišinom da voli.
Kiša je svojim teškim kapima udarala u stare oluke već oronule kuće. Toga jutra probudi se i ona u onoj skupini ” bez temelja”, čiji roditelji više nisu zajedno pod istim krovom. Da svaki dan gledaju u istom pravcu puteve sudbine svoga blaga, ljudima kojima su udahnuli život. Nebo se toga dana otvorio kao nikada.Teški, crni oblaci sakrili su svaki tračak svjetlosti. Visokim poljima vladala je tišina, muk i jad.
Trčala je. Misleći da može pobjeći od surove sudbine, ali od sudbine se ne bježi. Za nju se mora boriti.

Noge joj drhte. Počinje da se guši. Traži neku ruku koja će da ju uspravi. Da joj pomogne. Prisjetih se da u ovakvim situacijama nikada nije imala nikoga. Tražila je utjehu u svemu . Počeh od alkohola do svih bludnih stvari. To joj nije pomagalo. Razmišljala je da je samoubistvo njena jedina najbolja opcija, da za nju sapiranje grijeha i života na ovom svijetu nema. Djed sa kojim sa živjela pokušavao je da ju promijeni , da izbaci tu mračnu silu iz nje. Govorio je kako je njegovo dijete nakon smrti njene majke napao zli šejtan . Nije htio da ju pusti. Djed se nije htio svoje malene djevojčice jer mu je ona jedina na ovom svijetu ostala. Kao što ona nije imala nikoga ,nije imao ni on. Samo njih dvoje , jedno za drugo. Dok se zora budila , i magla se polako spuštala, za čudo, jer je magla obično tada ustajala. Sunce nije izlazilo tog’ dana, ali njoj nije bilo čudno jer njeno sunce nju već dugo ne obasijava. Čuo se zvuk ezana. Nešto se promijenilo toga dana. Osjećala je kao da se ponovo rodila, ali ju je mučilo mnogo stvari. Najbolije od svega ta malena djevojčica nije imala nikoga tu za nju u najtežim situacijama, imala je ona djeda, zar ne ? Ali njemu nije moglada kaže sve .Zvukom ezana se uspravila i promrljala nekoliko arapskih riječi , jer nije bila učena djevojka. A nakon prestanka ezana plač bi opet bio na njenom licu. Uvijek je htjela da bude poput njenog djeda , međutim neke mračne sile uvijek su je tjerale bludu i alkoholu. Tonula je sve dublje i dublje . Tražila bih utjehu od oca, barem par riječi ali on nije imao vremena za nju. Nakon smrti njene majke iskorištavao je žene. Najvažnije mu je bilo da ispuni svoje svoje prohtjeve , pa u većini slučajeva , nije uopšte mislio na osjećanja djevojaka.One su mu bile ” stvar” zadovoljavanja strasti. Uhvatila ga je hladno za ruku i uz sav jecajući glas uzviknula: ,, Oče i ja sam djevojka , da li bi te boljelo da ja nekom budem takva ” stvar ”, oče ne radi to potrebna mi je pomoć ” ! Trgnuo je svoju ruku, a onda zamahnuo i ostavio udarac na njenom već umornom tijelu. Alkohol , ju bio jedino što je bilo u njenom organizmu. Dan i noć nije postajao za nju. Sve vrijeme bi bila sa narkomanima, utapala se u alkoholu i drogama, a onda bih je svako jutro , zvukom ezana ponovo obuzimao neopisiv osjećaj, ponovo tad svaka suza na licu bi bila stopljena sa tijelom. Jutrom iz jutra ti su se osjećaji ponavljali svakim zvukom ezana. Postalo joj je navika. Nakon izvjesnog vremena, osjećanja su postala češća iako nije bila na dovoljnom ozvučenju nije mogla da čuje ezan. Ona ga je u sebi čula.Osjećala ga je. U tim prilikama kosti su joj pucale, a duša se razdirala, kao da se dvije sile sukobljavaju u njoj. Mislila je da je najbolje da od djeda potraži savjet, jedini on je bio tu za nju , a možda bi mogao i da joj pomogne. Onako sva mirisom kao utopljenim u alkohol , kostima izmorenim , i dušom prljavom koračala prema djedu. A onda se naglo srušila pred samim djedovim nogama . Svaka djedova suza gledajući ju takvu ostajala je među njegovim borama. ,, Dijete moje da li se bojiš kako ćeš izać takva, kako ćeš da na drugom svijetu sa takvom dušom, zašto moraš da ideš stopama svog oca, ako njemu nisam mogao pomoć , nakon smrti tvoje majke, pomozi mi da tebi pomognem” . Nije ga slušala. Polako je došla sebi , uzela djeda za umorne ruke, isrcpljenje radom i počela da mu priča. ,, Pomozi mi djede ” , ponavljala je . Ti si jedini koji mi može pomoć. ,, Dijete moje, nikad nisi htjela da budeš učena i ono što si naučila ubila si i zaboravila tim alkohol, Allah.dž te upozorava da tvoje vrijeme ističe , ne daj da te šejtani prisvoje sebi, boli te jer se šejtan sukobljava sa osjećanjima koji su u tebi , ono malo dobro što je još ostalo u tebi” . Mislila je da je to ne moguće , da djed halunucirala. Sve u svemu nije posustajala. Polako je napuštala alkohol i tražila knjige u kojima bi mogla da sazna koje se sile događaju njoj. Ona je samo bila napuštena. Nije imala nikoga. Boca alkohola i ona bio je njen život. Opravdanje za očevu situaciju , nije mogla nać’ , niti je mogla podnijeti tu bol. U nekim od knjiga pronašla je da je naš poslanik Muhamed s.a.v.s bio oženjen nekoliko puta. ,, Zar su i za njega žene bile samo stvar ” ? Pitala je sama sebe. ,, Kada se konačno oženio, u prvi mah tu nije bilo ljubavi. Kao većina lidera u Arabiji u to doba svoje prve dvije supruge je izabrao iz praktičnih i političkih razloga više nego zbog njihovog seksualnog šarma” . Ne , u tome nije opravdanje što njen otac radi. Njemu su žene ”stvari” . Božiji poslanik je ženio žene kako bi im pružio dom i sigurnost. Nema opravdanja za njenog oca. Sjetih se. Trgnuh se . .Postoji opravdanje i način da se ona izvuče iz jame. Dok se sumrak puštao visokim poljima njenog malenog sela. Sela čija su brda bila najljepša , njen život se promijenio. Postepenim koracima, krenula je drugim putem. Ostavila je loše društvo iza sebe , uspostavila cilj i hrabro gazila pozitivnom stazom. Drhtajući od uzbuđenja , promijenom koja ju je ispunjavala , dizala se iz jame , poput prašine koja se diže u visine. Teška ali hrabra prekretnica u njenom životu. Ponosi djed šetao je avlio i ponavljao ,, Tebi Ya Ressullallah veliko hvala, jedini ti si je mogao vratit na početak” .
Odlučila je da nosi Hidžab, za ponos sebe i svog djeda. Ne obazirući se na druge, jer je konačno shvatila ko joj je zapravo prijatelj. ,, Tebi Ya Ressullallah odzvanjalo je praznim hodnicima njenog možda. .

— Svi stavovi i mišljenja izražena u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 293 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments