“Snimljeno brutalno ubistvo Palestinca .. , Poginuo pješak .. ,
Obilježeni stravični zločini .. , Mladić izboden u vrat .. , Nožem
usmrtio djevojku.. , Nestao pa nađen mrtav.. ” – ovo su samo neki od glavnih naslova koji kruže po web sajtovima u proteklim danima. Nije teško uočiti da je crna hronika na naslovnim stranama većinom.
Čitajući svakodnevne sajtove, časopise, gledajući TV, dobila sam
asocijaciju na ovaj tekst.
Često se pitam ima li ih i koji su skriveni motivi svega ovog? Da li čovjek čovjeka liši prava na život tek tako iz nehata, bez trunke savjesti ili sudbina piše tužne priče. Realna je činjenica da sudbina tamo negdje jeste zapisana, no mi sami odlučujemo da li dovom ili gdje, kada, s kim i kako ćemo se naći u određenim trenucima.
Ja sam Alma, imam 22 god., nastanjena sam u “malom” gradu na 9 rijeka, no ipak dovoljnom da zauzima poneku stranicu u kategoriji CRNA HRONIKA.
Danima razmišljam koliko čovjek može stradati ukoliko se nađe u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu. Za ovaj horor (da ga tako nazovem) nije kriva Bosna, nisu krivi voditelji, političari, predstavnici država, bilo bi sumanuto ih okriviti s obzirom na
zastupljenost i učestalost terorističkih napada diljem svijeta, gdje nam je u cijelom svijetu sigurnost i bezbjednost ugrožena. Kriv je čovjek kao pojedinac. Čovjek koji ne zna šta će od sebe, koji je pun bijesa i oholosti, kojem nije bitno da li će pregaziti 1 ili 50 nedužnih, koji nije našao posao pa mu je najlakše bilo da okrivi državu, koji se nije uklopio u društvo radi pohlepe, sujete ili zavisti, pa je taj isti ostatak okrivio, koji nije obratio pažnju da je dio nečije obitelji pa je tu istu u crno zavio. Čovjek koji nosi u sebi drskost, nediscipliniranost, hladnokrvnost, te osvetoljubivost (na bilo koji način) je čovjek koji nema vremena za
empatiju. Nema vremena za dobro, za ljubav, zahvalu najbitnije prisutnih u životu kojih nije svjestan od konstantnog pesimizma .
Ovaj tekst je nastao na osnovu događanja proteklih dana, nastao da bi podstaknuo čovjeka na otvaranje svijesti kao pojedinca. Pojedinac koji može usvojiti smirenost, strpljivost, ljubav i empatiju, koji je spreman i može pomoći sa minimalnom dozom dobrog, lijepog ili materijalnog. Na dobitku je svaki čovjek koji razmisli prije nego nešto učini, koji jednu negativnu misao prebrodi, pa mu se sve poslije čini dojmljivije, ljepše i jasnije. Niko neće biti osakaćen ukoliko razmisli, te se zapita “ŠTA SVE IMAM JA?”. No, vjerujem da ukoliko ovo čitaš – imaš dovoljno.
Završit ću ovaj tekst citatom koji je bit cijelog ovog teksta, a glasi:
“Svi ljudi ne mogu biti bogati i poznati, ali svi mogu biti dobri. Biti dobar ne znači djelovati na način koji svima donosi dobro. Biti dobar znači razmišljati o potrebama drugih i biti pažljiv da ih ne povrijedimo”.
