Stvarno nestvarna

20 dec
Amra Softić

Uronjena u neki čudan mir gledam i slušam, smireno, kao da to nisam ja, kao da me nema, negdje, u nekom drugom vremenu, drugom svijetu, gotovo nečujno, nestvarno moje biće drijema.

Uspavana nekom tajnom, nekom tišinom duše. Kao da ne osjećam niti vidim, ne znam niti hoću, tek pogledam i zastanem , okrenem se i nestanem, budna jednim dijelom sebe, sama u tami, noću. Koraci su mi tiši od slućene daljine na horizontu moj pogled u nešto neviđeno udaljeno luta, rasuto vrijeme uzletjelo uz zidine stišanih misli, moje biće opušteno u priviđanju plavetnila pluta.

Sebi znana, ali nepoznata, sebi bliska, ali udaljena tišinom sa bolom u sebi stvarno nestvarnim borim se.
Jednim korakom ispred vremena i bolne praznine, uronjena u neku novu bliskost, izrečena htijenja smirenom maštom sanjam odraz daleke širine, borim se sa stvarno nestvarnim čudom u sebi. I volim taj put kojim je došao meni, kao da je oduvijek bio tu…

— Svi stavovi i mišljenja izraženi u tekstu su isključivo autorova i ne odražavaju uredničku politiku platforme Hoću.ba. —

(Visited 72 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments

Autor Hocu.ba praksa