Stranica iz mog dnevnika

27 feb
Nataša Vukotić

Sjedim kraj prozora i posmatram kroz zamagljeno staklo kako pada snijeg.Krupne pahulje su već odavno počele padati.U uglu sobe prijatan zvuk i osjećaj toplote stvara pucketanje vatre iz kamina. Zamotana u mekano ćebe i udubljena u svoje misli , ležim na krevetu , dok odavno svira moja omiljena muzika. U ovom trenutku hiljadu misli navire , hiljadu riječi dolazi do usana , ali nikako da budu izgovorene.Kroz sve te misli naviru i lijepa , ali i bolna sjećanja.Na um mi pada moj dnevnik. Ustajem , i iz jedne kutije sa ormara uzimam jednu knjigu u kojoj je ispisano pola mog života.Ta požutjela knjiga , sa listovima prošaranih raznim tajnama , ljubavnim riječima kao i neiskazanim mislima.Uzimam ga u ruke , otvaram prvu stranicu čitajući razne posvete.

Nastavljam dalje da citam i ne zna šta da očekujem. Da li će me ta crna slova rasplakati , nasmijati ili samo podsjetiti šta se desilo jednog dana u mom životu!?Možda mi vrati sjećanje o zaljubljenosti u jednu osobu , o kojoj su ispisane stranice i stranice…Večeras ponovo osjećam potrebu da ispišem neke od stranica. Na um mi dolaze neki od skorašnjih događaja , zbog kojih sam sasvim pomutila um. Naime rjec  je o jednoj osobi.Nismo se do skoro poznavali. Do tada smo jedno drugom bili samo osobe iz viđenja. Iako smo se upoznali , i dalje se ne pozdravljamo , nego samo razmijenimo po neki pogled i tu i tamo osmjeh.
Pokusavam da napišem neke od riječi , ali baš tad počinje da svira moja omiljena pjesma.Nisam uspjela da završim rečenicu bacila sam dnevnik… Nadam se da ću uspjeti da završim stranice dnevnika , i da cu kad postanem odrasla osoba čitati stranice mog dnevnika i prisjećati se svega.

(Visited 24.728 times, 10 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments