Stranac u svijetu u kojem živim

20 maj
Azra Drina

Mračni ljudi, mračan svijet. Hladne, sumorne duše teturaju 21. vijekom. Isprani mozak i čovjek bez savjesti.

Kuda ide ovaj svijet? Kuda idu ljudi koji se ne osjećaju ugodno u vlastitom životu? Oni, koji smatraju da ne pripadaju današnjoj situaciji. Oni, koji u svemu traže nešto dobro, koji su spremni pomoći kome je pomoć zaista potrebna. Tužno je što danas nema mjesta za takve, skoro neiskvarene duše. Tužno je što zlo i mržnja preovladavaju u srcima običnih smrtnika. Što se svi toliko trude da se prilagode drugima, pa gube sebe u svemu tome. Gube dostojanstvo i poštovanje. Spuštaju se toliko nisko samo da bi bili prihvaćeni i primjećeni. Ali, prihvaćeni od koga? Od nemoralnih i neiskrenih ljudi? Čemu toliki trud da te zavoli neko ko je davno izgubio volju za životm i ko samo živi da bi preživio… Ako je to suština života, onda sam ja totalni stranac na ovom svijetu. Ne pripadam ovdje. Ne pripadam ovoj ulici, gradu, zemlji… Ne prihvatam takav svijet. Ne prihvatam takve ljude. Ne prihvatam patnju. U svemu tražim sreću i zadovoljstvo, a izgleda da je to još davno zaboravljeno. Sreću čine sitnice. Sreću čini ljubav, srodna duša i porodica. Prezirem one koji su se odrekli osnovnih principa kako bi bili ”u trendu”. Spavate li mirno? Da li noću razmišljate o svojim postupcima? Peče li vas savjest? Ako je uopće imate. A, vjerovatno nemate. Ili ste je negdje na putu do savršenstva slučajno izgubili ili zapostavili. Izgubili ste pravi put jer niste djelovali prema osjećanjima i savjesti. Skrenuli ste sa popločane staze na trnoviti put koji ne vodi nigdje. Odbacili ste poštovanje, razumijevanje i povjerenje zarad malo popularnosti. Osjećate lažno zadovoljstvo koje godinama blijedi. Postaje providno i krhko. Samo jedan dodir dovoljan je da se sve raspadne. Sva lažna slava i bogatstvo.

”Osnovna ljudska briga za dobrobit drugih čini napredak mogućim.”– zato ljudi i nazaduju. Jer ne brinu od drugima. Brinu samo o sebi. Empatija je davno otišla u zaborav. I sve dok tako bude, nema napretka. Bit će samo gore. Sva vrata će se polahko zatvarati, a putevi će voditi u propast. U propast čovječanstva i u duboki ponor, odakle nema izlaska. Ili sve ili ništa. A mi ćemo dobiti veliko ništa. Uzalud će biti i moderni automobili i veliki mobiteli kada nas sustigne propast svijeta. Ništa nećemo ponijeti sa sobom, osim svojih djela, nekog će ukopati, a nekoga uzdignuti.

(Visited 2.927 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments