Stoperka

26 sep
Senad Memić

Sjedam u auto i krećem na put
Svega mi je previše ali nisam ljut.
Daleko je grad moj
Noć provodim u vožnji toj.
I kako kilometre prolazim počinjen da razmišljam o njoj.
I vozim starom magistralom
Kad tu seta neko trotoarom.
Zaustavim se i ponudih pomoć
Nije u redu da je tu sama već je ponoć.
Izidjem i vidim, kad bješe ona, ljubav stara
Na ivici trotoara.

Sta su ti to uradile
Sve ove godine
Zar je ovo dio tvoje sudbine
Kažeš u zivot si se razočarala
Sve svoje snove prokockala
A bila si mlada, lijepa i jaka
A sada samo, mala stoperka.

I tako mi noć postade duga
Gledam u nju i obuze me tuga
Kaže mi da je niko bas ne voli
U meni kao da se nešto slomi.
Nisam kamen, već sam čovjek
Koji voli pomoći uvijek.
Na njenoj adresi sam je ostavio
I sa riječima zbogom sam je pozdravio.

(Visited 160 times, 1 visits today)
Podijelite članak:
Share on Facebook
Facebook
Tweet about this on Twitter
Twitter

Comments